Svijet uz stihove postaje ljepši i smisleniji

21.03.2017 10:06

Koliko je nedosanjanih snova, strahova, ličnih ispitivanja, tuđih sudbina, lične sreće i tuge, života i čovjeka, sa svim vrlinama i manama vijekovima unazad, ali i sada dok neko piše, a neko čita ove redove, ostalo u stihovima.

Danas se obilježava Svjetski dan poezije koji slavi upravo tu snagu u kojoj stihovi postaju čuvari najsnažnijih tajni, ali i provodnici savršenstva mašte, a domaći pjesnici govorili su o ličnim izazovima u koje se upuštaju stvarajući. Složni su u jednom, vole da čitaju uspjele pjesme, bez obzira na to ko ih je napisao.

- Najveći izazov što se tiče pisanja poezije je znati kako dobra poezija treba da izgleda - potvrđuje mlada poetesa Vladana Perić.

Problem s dobrom pjesmom, kako kaže, je taj što je to formula koja sadrži mnogo promjenljivih, a promjenljive zavise od književne tradicije i vremena u kojem živimo.

 - Zadatak pjesnika je da prepozna vrijednost promjenljive u sadašnjem trenutku, uradi jednačinu i priloži svoj rezultat - naglasila je ona.

Za Tanju Stupar-Trifunović poezija je način na koji čovjek može osjetiti život u svoj njegovoj punini.

- Izazov za onog ko piše je da zadrži takvo osjećanje svijeta i da ga pobuđuje u drugima jer svijet bez poezije je isprazan, jednoobrazan, skučen i lišen različitosti i ljepote - objasnila je pjesnikinja.

Sonetni vijenac za pjesnika Milana Rakulja bio je poseban izazov, ali ipak, odgovorio mu je uspješno u prvoj knjizi, što je rijetkost.

- Stihovi treba u isto vrijeme da su jednostavni i višeslojni. Pjesma tek ako istu jezu na koži stvara nepismenoj babi i akademiku, jeste uspjela pjesma. Naravno, postoji uslov da baba ima prirodnu inteligenciju da dovoljno razumije, a akademik dovoljno duše da osjeti. Često sve što smo napisali biva samo trening i priprema za jednu takvu pjesmu - duhovitim primjerom objašnjava Rakulj.

I jedan od onih koji su na svom životom putu napravili mnogo koraka stihovima, pjesnik i književnik Ranko Pavlović ističe da su se pjesnici odavno oslobodili iluzije da poezija može mijenjati svijet, ali on je, kako kaže, sam dalje uvjeren da ga može učiniti ljepšim i smislenijim.

- Kada se iz pjesnikove duše izvije u grafeme, onda tako ispisana traži srodnu dušu, da je oplemeni. Da nije tako, pjesnici ne bi ni pisali poeziju - priča Pavlović.

Pronalazak koncepta zbirke i definicija forme pjesme koja će biti primijenjena u cijeloj zbirci, nešto je čemu mnogo pažnje pridaje pjesnik Ognjen Radović.

- Samo pisanje rijetko kad bude izazov, ali osmišljavanje mikrokosmosa oko kojeg bi određen broj pjesama trebalo da stoji je ubjedljivo najteži dio posla - dodaje on.

 

 

Spontanost

Pjesnici, smatra pjesnik Danijel Gatarić, znaju nešto više no obični smrtnici i svaki put kad uspiju višeznačjem stihova prevariti čitaoca, sebe i ponekog filologa, njihova poezija je uspjela.

Otišli smo od prosjeka u potragu za vlastitim zavjetom ili nekom društvenom objavom koju će rijetki čitati, no će spominjati uzgred kao i druge objave samooboženja. Preporučujem skidanje stega konvencionalnog i pomenuti odlazak u masiv, sebe. Koliko god to putovanje bilo neugodno, a destinacija prazno mjesto, biće objave. Doći će spontano, iz potrebe - naglasio je Gatarić.

 

 

 

(glassrpske.com)