Da li će Rusi oživjeti "Kaspijsko čudovište" - najveći strah CIA iz Hladnog rata

22.02.2018 13:58

U Hladnom ratu su se dvije najveće svjetske velesile naoružavale kao da nemaju namjeru da dočekaju sutra. Atomskim oružjem se prijetilo kao zvečkama, gradili su se bunkeri, ali i nevjerovatno oružje i prevozna sredstva dostojna naučno-fantastičnih romana.

Jedno od njih svakako je i ruski ekranoplan u istoriji upamćen kao 'Kaspijsko čudovište'.

Ekranoplani su naime prevozna sredstva koja koriste sve blagodati tzv. 'ground effecta' - ona lete, ali vrlo blizu tla ili površine vode dok im sloj vazduha između krila i tla drastično smanjuje otpor.

'Kaspijsko čudovište' 1964. godine je dizajnirao slavni inžinjer Rostislav Aleksejev što je vrlo brzo otkrila i CIA. Oni su iz vazduha snimili džinovsku letjelicu s oznakom 'KM' i tada je prozvali 'Kaspian monster', ali 'KM' je zapravo bila ruska oznaka za 'Korabl maket' tj. prototip.

Raspon krila misteriozne letjelice bio je čak 43 metara, a dužina njenog trupa iznosila je 92 metra. Uz težinu od 550 tona, MD-160 je bio stroj koji je utjerivao strah u kosti.

Bila je to tada najveća letjelica na svijetu, a veličina je u Hladnom ratu bila bitna. Vrlo bitna.

CIA se toliko uplašila ruskog tajnog projekta da su dizajnirali posebnu bespilotnu letjelicu kojom su špijunirali njen razvoj. Ta prva verzija ekranoplana dizajnirana je da leti pet do deset metara iznad tla ili površine vode i koristi 'ground effect' što joj je omogućavalo da prevozi teret od 137 tona, bilo u trupama, vojnoj opremi ili - nuklearnim glavama, piše "Gizmodo".

Uprkos gigantskim dimenzijama i težini, MD-160 je mogao da postigne brzinu od čak 740 kilometara na sat, dok je preporučena brzina bila 430 km/h.

I dok je 'Kaspijsko čudovište' imalo izvrsne karakteristike za prevoz tereta, za vojnu upotrebu imao je jednostavno previše mana. Manevarske mogućnosti bile su mu u najmanju ruku bijedne, a i najmanji nagli pokret mogao je uzrokovati rušenje letjelice jer bi krilo zahvatilo površinu vode i onda mu više nije bilo spasa.

I dok je zbog leta nad površinom ekranoplan bio nedostižna meta za podvodne mine i torpeda, on bi uvijek morao imati oružanu pratnju koja bi se pobrinula da je put čist i savršeno prohodan. Kasnije verzije letjelice bila su čak i naoružane raketama, ali stvar nikad nije dovedena do savršenstva.

Ali, Rusi su odbijali da priznaju da milione ulažu u promašeni koncept, a testiranja i nadogradnje nastavile su se sve do pada SSSR-a. Nakon punih 15 godina testiranja na Kaspijskom jezeru dogodila se i prva velika nesreća - ekranoplan se srušio zbog greške pilota, a njegovi ostaci su bili preteški za izvlačenje iz jezera, piše "Wired". 

Propast cijelog projekta još godinama je ostao pravi tabu u Rusiji, a prve fotografije zapadom su se proširile tek početkom 90-ih godina kada je izvorna i gigantska verzija već bila odavno "penzionisana". Nju je na nekoliko godina nadomjestio Lun, manja verzija 'letećeg broda'.

Ruska vojska proizvela je tek dva primjerka koje su koristili do 1996. godine. Oni su i danas usidreni u jednoj od ruskih luka gdje podsjećaju na neka druga, megalomanska vremena Hladnog rata.

 

 

Povratak Kaspijskog čudovišta?

"Još uvijek imamo prototip koji je gotovo završen, iako kasnije nije zaživio. Ovaj put razmatramo mogućnost da ekranoplan prilagodimo civilnom vazduhoplovstvu, ali ukoliko bude potrebno, vrlo lako se može pretvoriti u vojni avion jer pored transporta vojnika i tehnike, ekranoplan može da služi u akcijama spašavanja te borbenim misijama", rekao je Sergej Dementjev iz Centralnog dizajnerskog kabineta Aleksejev.

 

 

(Express.hr)