Nikad nije kasno: Bivši nastavnik jedan od najstarijih učesnika "Banjalučkog polumaratona"

29.04.2018 12:26

 

Bivši nastavnik ruskog jezika Žarko Ćebić iz Beograda sa 65 godina odlučio je da se posveti jednoj od svojih ljubavi - rekreativnom trčanju i dokazao da nikad nije kasno da ostvarimo svoje želje.

Ovaj 71-godišnjak, koji je među najstarijim prijavljenim učesnicima ovogodišnjeg "Banjalučkog polumaratona", trči na takmičenjima već šestu godinu i ostvaruje pobjede, i to one, kako kaže, najvažnije, jer pobjeđuje sebe i obara svoje rekorde.

Ističe da se njegova ljubav prema trčanju rodila u ranom djetinjstvu.

"Kada smo tajno brali voće u tuđim baštama, bio sam najbrži u bježanju kada se pojavi vlasnik voćnjaka. Sada na trkama svi trče ispred mene  kao da bježe iz moga voćnjaka, pa me onda čekaju na cilju i ja pobjeđujem sebe, jer sam prošao kroz cilj i za mene trka može biti završena. Tako to doživljavamo mi rekreativci", priča nam Ćebić.

Ovaj penzionisani nastavnik, koji je živio u Zenici do 1994. godine, a sada živi u Beogradu, član je Atletskog kluba Veteran u prijestonici Srbije, čiji je osnivač i doživotni član bio legenda jugoslovenske atletike Franjo Mihalić.

Većina veterana su sportisti cijelog života i postižu zavidne rezultate, a kategorisani su starosno na po pet godina od 35. godine, a kategorije su razdvojene  za žene  i muškarce.

"Za rekreativno trčanje nikada nije kasno i ne postoji zdravstveno stanje koje smeta trčanju ako se u glavi rodi živa ideja", smatra Ćebić.

Iako redovno koristi lijekove za regulisanje dijabetesa i pritiska, kaže da se najbolje osjeća nakon treninga ili istrčanih dionica na takmičenjima.

Prvi maraton je istrčao uz podršku veteranke koja je invalid s pet centimetara kraćom nogom i iza sebe istrčanim mnogobrojnim polumaratonima.

Ćebić kaže da voli Banjaluku i uvijek rado dolazi u ovaj grad, za koji ga vežu prijateljske i rodbinske veze.

Dosad je istrčao sva tri "Banjalučka polumaratona", a ima u planu da, koliko god bude mogao, dolazi u grad na Vrbasu i trči.

Naglašava da veliku podršku ima i od porodice, koja ga podržava u trčanju i u njegovim aktivnostima.

Ćebić je istrčao 15 polumaratona, a od toga najbolji rezultat je imao u Kruševcu - dva sata i 40 minuta. Trčao je samo polumaratone i to u Beogradu, Beču, Banjaluci i  Novom Gradu.

Ovaj zanimljivi čovjek pun energije i volje kaže da bi želio da s unukom Lazarom istrči i maraton.

Ističe da mu je posebna želja da istrči "Ostroški polumaraton" i da se nada da će to uspjeti ostvariti.

"Na takmičenjima se osjećam dobro jer na njima ima mnogo pozitivne energije. U druženju s mladima i ja se osjećam mlađe. Na zajedničkim putovanjima na takmičenja mladi se s velikim poštovanjem i  uvažavanjem odnose prema starijima, što mi je izuzetno drago", priča Ćebić.

Mnogo je anegdota s takmičenja, a jedna od njemu najzanimljivijih je s trčanja polumaratona s njegovim velikim prijateljem.

"Moj drug osvojio je drugo mjesto rezultatom  jedan sat, 42 minute i pet sekundi, a takmičar koji je osvojio prvo mjesto imao je isti rezultat, ali prednost je dobio bukvalno za dužinu nosa. Prijatelj je bio ljut i razočaran zbog tog rezultata, a mene je bilo sramota da se beskonačno radujem svom rezultatu od dva sata i 58 minuta. Oni su tu dionicu mogli dva puta da istrče dok sam ja jednom", ispričao je kroz smijeh ovaj polumaratonac.

Na "Trci patrijarha Pavla" u beogradskoj opštini Rakovica dosad je učestvovao tri puta i sva tri puta ju je istrčao.

Kaže da ima namjeru da trči na tom polumaratonu koliko bude mogao, kao i "Banjalučki polumaraton", koji se ove godine održava 12. maja.

"Svaka trka je posebna na svoj način, a jedna od dražih mi je i polumaraton u Beču 2017. godine, koji sam istrčao zajedno sa svojim bivšim učenikom", kaže Ćebić.

I za ovaj polumaraton veže ga zanimljiva anegdota. Naime, greškom je dobio medalju za istrčani maraton umjesto za polumaraton. Ovu medalju posebno čuva i uvijek se šali u vezi s ovim nesvakidašnjim događajem.

Ističe da za trčanje, posebno rekreativno, nisu potrebni veliki rashodi za opremu.

"Iskreno, svima bih preporučio da se bave trčanjem. Neka počnu s manjim stazama, a i iz dana u dan ta staza će biti sve duža", poručuje Ćebić.

Velika želja mu je da njegova unučad nastave djedovim stopama i da trče polumaratone i maratone.

"Kao što vidite u mom slučaju, godine nisu prepreka, 71 godina je samo broj, a ja idem dalje, trčim i ispunjavam svoje snove", zaključio je Ćebić.

 

Izvor: nezavisne.com