Kuruzović za "Nezavisne": O domaćoj sceni se govori, u gostujuće umjetnike se ulaže

09.11.2022 09:27

Kabare "Neka ostane među nama" Nebojše Kuruzovića, samoproglašenog banjalučkog pjesnika, koji će nastupiti sa pijanistom Milanom Savićem i gitaristom Stefanom Tešanovićem, premijerno će biti izveden u Gradskom pozorištu "Jazavac" u četvrtak sa početkom u 20 časova.

"Kabare nosi priču u kojoj je savremeni čovjek zaboravio praksu iskrenih i intimnih prijateljskih razgovora, a koji bi trebalo da ostanu 'među nama'. Vjerovatno ste nekada imali iskren razgovor sa nekom osobom poslije koga ste shvatili da ste sada mnogo povezaniji i intimniji. Sa druge strane vam je donekle i žao što taj razgovor nije zabilježen kako bi ostao i među generacijama koje dolaze. Upravo taj momenat će se desiti na samoj sceni, u kome se jednosmjerna kabaretska drama govorena kroz iskrene stihove samoproglašenog pjesnika Nebojše Kuruzovića i muziku pretvara u duodramu u trenutku izvođenja nekoga od gostiju", naveo je u opisu kabarea, a više o svemu pred samu premijeru Kurzović je govorio za "Nezavisne".

NN: Recite nam nešto više o Vašem kabareu. Kad je nastala ideja i koliko je prošlo od ideje do realizacije?

KURUZOVIĆ: Ideja je nastala prije četiri-pet godina na kafi sa Sašom Berendikom. On mi je rekao da nema više onih prijateljskih razgovora koji su među nama, a onda sam ja odgovorio hajde, kada nema u pravom životu, neka bude bar na sceni. Tada smo odlučili da realizujemo tu priču u nekoliko varijanti. Tako bi trebalo da se zove drugi album "Džez poezi kabarea", potom smo pravili i podcast istog naziva i treće, format koji je mješavina tog albuma i podcasta jeste kabare. Mi ga zovemo i prvi srpski inkluzivni kabare. Ideja je, dakle, tu nekoliko godina i sada smo pred samom premijerom i realizacijom. Pružićemo mogućnost ljudima iz publike da sa nama razgovaraju, ali imamo i drage goste Vanju Mišić te Petra Topalovića iz "Sopota". Malo ćemo razgovarati, imati određene performanse, govoriću poeziju uz muziku i imati duete sa draga mi dva gosta. Riječ je o formatu koji je malo drugačiji, koji bar ja nisam nikad i nigdje vidio, a koji je spoj malih intimnih razgovora sa poezijom i muzikom.

NN: Kada se u pozorištu pripremaju predstave, probe obično traju od mjesec do dva mjeseca. Koliko su trajale probe pred premijeru ovog kabarea?

KURUZOVIĆ: Kod kabarea se uglavnom većina proba svodi na probe sa bendom, sa muzikom. Tu imamo nekih novih stvari, nekih starih, tako da ne mogu tačno odgovoriti na ovo pitanje. Probe dugo traju, ali te finalne pripreme trajale su od 10 do 15 dana. Kod nas je, za razliku od drugih kabarea, sve autorska muzika, autorska poezija i sve to zajedno se, naravno, mjesecima uklapalo.

NN: Koliko je danas popularna forma kabarea i ko su vaši uzori u toj formi?

KURUZOVIĆ: Zaista ne znam koliko je popularna ta forma. Mogu samo da kažem, što se nas tiče, da smo uvijek svirali pred punom salom i da uviđamo da su ljudi željni toga. Zbog čega se ljudi više ne odvažuju na ovu formu, zaista ne znam. Da li imam uzore? Nemam, nisam neko ko je uopšte gledao puno kabarea. Gledao sam kabare Milana Gutovića, kabare "Putuj Evropo" i slične kabaree koji su funkcionisali na neki drugi način, što je, naravno, potpuno legitimno. Mi pokušavamo da napravimo neku drugu priču, da poeziju kroz različite forme približimo publici. To je neka naša misija, da poeziju vratimo na pijedestal čovječanstva prije svega izvodeći je kroz različite formate. Ponoviću još jednom, mislim da je publika uvijek željna kabarea i nadam se da će i drugi kod nas početi da rade kabaree, jer je to format koji je veoma dobar i koji ti daje dosta mogućnosti za kreativnost.

NN: "Džez poezi kabare" već neko vrijeme najavljuje izlazak drugog albuma. Kada publika isti može da očekuje?

KURUZOVIĆ: Upravo se trenutno, dok pričamo, snima spot za prvi singl sa tog albuma, koji će se zvati "Volio bih da to ostane među nama". Riječ je o pjesmi "Da li si tu". Spot radi Jelena Medić u produkciji Radio-televizije Republike Srpske. To će biti prvi singl za koji očekujem da zajedno sa spotom bude objavljen početkom sljedeće godine, a cijeli album bi trebalo da izađe do kraja sljedeće godine. Objavljivaćemo, kako se to radi u posljednje vrijeme, singl po singl.

NN: Organizovali ste pjesničke večeri u okviru projekata "Studio Džep" u Banjalučkom studenskom pozorištu, a ovaj projekat je na neki način prekinula pandemija. Da li planirate obnavljanje studija?

KURUZOVIĆ: Mi dajemo sve od sebe. Radimo jednu divnu stvar koju već mogu da najavim. Dakle, 28. novembra desiće se nešto unikatno, a to je "Disciplinski postupak Saše Savičića". To je jedan pjesnički performans u kojem ćemo mi suditi jednom državnom birokrati i u kojem ćemo odlučivati da li je on birokrata ili pjesnik. Događaj se organizuje u okviru "Studija Džep". Ono što je dobro kod "Džepa" jeste što imamo scenu, ono što nije jeste da se sve događa volonterski i bez ikakve podrške. Ja se nadam da će se sve to promijeniti i da ćemo u gradu konačno dobiti jednu scenu na kojoj se govori isključivo poezija kroz različite forme, tako da džep nikad ne bude prazan. Dok je ljudi, biće i džepova, što kažu.

NN: Vi i Saša Berendika prve zbirke poezije objavili ste zajedno sa prvim albumom "Džez poezi kabarea". Da li je u pripremi nova knjiga?

KURUZOVIĆ: Naše knjige bile su dio multimedijalnog albuma i ja moram priznati da nemam tendenciju objavljivanja knjiga. Moju poeziju ljudi ne poznaju preko papira, što ne znači da neću objavljivati i nove knjige, ali to zaista nije moj prioritet. Moj prioritet jeste da sve što sam nekada napisao bude snimljeno u video-formatu kroz muzičku sinergiju, da imam neku zbirku audio-video poezije. Imamo još jedan album koji će biti objavljen poslije drugog albuma. Mnogo studijskog posla je pred nama, tako da knjiga, ako nekad i izađe, neće biti u fokusu, ona će biti objavljena opet uz audio i video formu.

NN: Za kraj, kakvo je Vaše mišljenje o književnoj i muzičkoj sceni kod nas?

KURUZOVIĆ: Što kažu, ko sam ja da ti sudim (smijeh). Mislim da u principu treba zaboraviti na loše uslove i prestati se žaliti. Uslovi su već godinama na ivici, prije korone su bili na aparatima, a poslije korone su isključeni s aparata. Ja, kao i većina umjetnika, imam potrebu za stvaranjem, a to što država ne promoviše to stvaralaštvo, samo je ona u gubitku. Ovdje se stalno govori o nekakvom nacionalnom identitetu i kulturnoj sceni, a da država, grad i nadležni samo deset odsto sredstava, koliko ulažu za gostovanje kulturnih radnika iz susjednih država, ulažu u domaću produkciju, mi bismo dosad bili prepoznatljivi u regionu. To govorim već godinama, ali ja nisam donosilac odluka. Ja sam samoproglašeni pjesnik. Njihovo je da donose odluke, moje je da govorim poeziju.

(Nezavisne)