Njegovi posmrtni ostaci biće kremirani u Zagrebu na groblju "Gaj Urni“, a prema njegovoj posljednjoj želji urna će biti pohranjena na groblju "Kozala“ u Rijeci, u krugu najbližih, dok će komemoracija u dogovoru sa članovima Likotine porodice biti održana u avgustu i u Banjaluci.

Rođen je 8. marta 1944. godine u Aranđelovcu, kao Živomir Ličanin. Kao glumac amater prijavio se 1959. godine na audiciju u “Amatersko pozorište" u Prijedoru. Recitovao je revolucionarnu pjesmu Izeta Sarajlića i bio odmah primljen. Tako je njegova glumačka karijera počela sa predstavom Milana Begovića "Pustolov pred vratima" za koju je tada prijedorski amaterski teatar tražio glumce.

Bio je i padobranac, te je upisao 612 padobranskih skokova. 

Kao student aktivno je igrao u amaterskom pozorištu "Branko Krsmanović“ u Beogradu. Diplomirao je hemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu 1970. godine.

Prvi profesionalni angažman dobio je 1971. godine u banjalučkom “Narodnom pozorištu Bosanske Krajine“ u predstavi “Gospoda Glembajevi”. Bila je to uloga sveštenika Silbebrandta. Jednu godinu radio je kao novinar RTV Sarajevo, kao dopisnik iz Banjaluke, a zatim se ponovo vratio u Pozorište.

U "Narodnom pozorištu Bosanske Krajine“ odigrao je preko pedeset uloga u periodu od 1971. do 1981. godine.

Banjalučka publika najviše će ga pamtiti po ulogama Kovača u predstavi "Mistefija Bufo" Majakovskog,  Antipe Zikova u predstavi "Zikovi" Gorkog i Agatona u nušićevom komadu "Ožalošćena porodica". 

Nastupao je i na filmu, televiziji i radiju, a za svoja glumačka ostavarenja dobio je mnogo priznanja: niz glumačkih  nagrada  na pozorišnom festivalu u Jajcu, nagradu Udruženja dramskih umjetnika Bosne i Hercegovine, nagradu "Veselina Maslešu“ koju je dodjeljivao SIZ grada Banjaluke, a za monodramu “A moja Bosna je nešto treće", nagrađen je "Srebrnom kolajnom" na festivalu u Zemunu 1984. godine. 

Nakon Prijedora, Beograda i Banjaluke, po preporuci poznatog glumca Karla Burića  dobio je poziv od direktora Drame Nenada Šegvića da se pridruži ansamblu HK "Ivana pl. Zajca" u Rijeci. 

Među Ličaninovim najpoznatijim i najhvaljenijim riječkim ulogama su uloga Bukarice u “Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja”, Glava u “Jazzu” Ivice Buljana i Haklija u nagrađivanom “Komšiluku naglavačke”. 

 U penziju je otišao 2008. godine.

Osim što je bio glumac, bio je pozoripni pedagog  i idejni pokretač studentskih i alternativne pozorišnih scena. Tako je 19. februara 1977. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci pokrenuo rad Studentskog pozorišta Banjaluka koje egzistira i danas, te dodjeljue godišnje nagrade mladoj glumici ili glumcu, a nagrada nosi ime Likota, što je njegov nadimak.  U banjalučkom Studentskom pozorištu bio je aktivan kao reditelj  i režirao je četiri predstave: "Molim partiju da me primi u svoje redove“, "Arif Tamburija“, "Ma dara“ i "Zmaj“, a kao supervizor bio je angažovan u predstavi „Crveni kesten“. 

Jedan od posljednih komada odigrao ja sa Anom Bajčić u predstavi "Smih naš bodulski“ autora Iva Žica Klačića u "Otvorenom kazalištu Omišalj“, 2013. godine.