Zanimljive činjenice koje možda niste znali o Mjesecu

26.10.2016 14:36

Ako upitate nekoga za imena astronauta koji su hodali po Mjesecu, većina ljudi će reći Nil Armstrong i (možda) Baz Oldrin. Ali, po Mjesecu je do sada hodalo 12 ljudi, a posljednji su bili Judžin Sernan i Harison Šmit, astronauti Apolla 17 koji je sletio na Mjesec 11. decembra 1972. godine. Od tada, Mjesec posjećuju samo bespilotne letjelice i roboti, ali trenutno postoje planovi da se u budućnosti opet šalju ljudi. U nastavku pročitajte 5 fascinantnih činjenica koje možda niste znali o Mjesecu. Tone smeća na Mjesecu Čini se da ljudi jednostvano ne mogu negdje otići a da pri tome ne ostave gomile smeća iza sebe – bilo da se radi o pikniku na Zemlji, ili posjeti Mjesecu. Tokom vremena, astronauti koji su posjetili Mjesec su uspjeli ostaviti jako mnogo smeće iza sebe. Procjenjuje se da se na Mjesecu trenutno nalazi oko 180.000 kg vještačkih materijala! Ipak, astronauti nisu bacali okolo kore od banana, plastične boce ili limenke. Većina tog smeća je otpad iz različitih eksperimenata, svemirske sonde i lunarni roveri, a neki od uređaja su još uvijek funkcionalni. Međutim, tu je i pravo smeće, kao što su spremnici za otpad astronauta. I na Mjesecu se dešavaju potresi Unatoč tome što je Mjesec praktično mrtav komad stijene s vrlo malo geološke aktivnosti na njemu se s vremena na vrijeme, kao i na Zemlji, drugim planetama pa čak i zvijezdama, dešavaju potresi (eng. Moonquakes). Postoje četiri vrste potresa na Mjesecu – prva tri tipa su duboki potresi koje uzrokuju sudari meteorita ili toplinski potresi uzrokovani sunčevom toplotom – a oni su relativno bezopasni. Četvrta vrsta ipak može biti vrlo neugodna. Ovi “plitki” potresi mogu biti jaki do 5,5 stepeni po Rihteru i trajati nevjerovatno dugih 10 minuta. Prema NASA-i, zbog ovih potresa Mjesec ponekad “zvoni poput zvona.” Naučnici još uvijek nisu sigurni kako su potresi na Mjesecu uopšte mogući. Potrese na Zemlji najčešće uzrokuju tektonske ploče, ali Mjesec uopšte nema aktivnih tektonskih ploča. Na Mjesecu se nalaze posmrtni ostaci jednog čovjeka Judžin Šumejker, poznati astronom i geolog, bio je legenda u svom području. On je izumio naučno istraživanje kozmičkih uticaja i uspostavio metode i tehnike koje su astronauti koristili za istraživanje Mjeseca. Šumejker je i sam želio da bude astronaut, ali je odbijen zbog manjeg medicinskog problema. Tokom cijelog života, to je ostala njegova najveća želja, ali i razočarenje. Kada je umro, NASA je ispunila njegovu želju i njegov pepeo (posmrtne ostatke) 1998. godine poslala na Mjesec s Lunar Prospectorom. Njegov pepeo je i danas razasut po Mjesecu, pomiješan s lunarnom prašinom. Zamalo planeta Ako nekoga pitate šta je Mjesec, gotovo svi će vam odgovoriti isto: on je mjesec, misleći na prirodni satelit drugih planeta. Ali, neki stručnjaci se neće složiti s ovom tvrdnjom. Naime, već neko vrijeme u naučnim krugovima kruže priče o tome kako Mjesec trebamo posmatrati kao planetu, a ne kao ‘obični’ mjesec, a jedan od razloga je taj što je on daleko najveći mjesec u odnosu na svoju planetu u našem Sunčevom sistemu. Prema IAU (Međunarodna astronomska unija) planeta je bilo koje stjenovito tijelo koje ima različite slojeve, geološki je aktivno, i što je najvažnije kruži oko Sunca. Znamo da se Mjesec lako može uklopiti u ove kategorije. Prvo, mjesec je stjenovito tijelo koje se sastoji od mnogih elemenata od kojih se sastoji i Zemlja. Takođe je imao vulkansku aktivnost u svojoj prošlosti. Čak i sada Mjesec još uvijek doživljava potrese, tako da je i dalje geološki aktivan. Jedino što ga sprečava da zvanično postane planeta je to što kruži oko Zemlje a ne oko Sunca (iako postoje argumenti da više kruži oko Sunca nego oko Zemlje, ali zvanično, Mjesec kruži oko Zemlje). Opasnost koja vreba iz prašine Može zvučati iznenađujuće, ali jedna od najopasnijih stvari na Mjesecu je lunarna prašina. Kao što već znamo, pijesak dospijeva na sve dijelove Zemlje, na njega smo navikli i ne predstavlja nam opasnost – ali ovo nije slučaj i na Mjesecu. Lunarna prašina je sitna kao brašno, ali vrlo gruba. Zahvaljujući toj teksturi i slaboj gravitaciji, ona je se nalazi apsolutno svagdje na Mjesecu. NASA je doživjela brojne probleme uzrokovane lunarnom prašinom. Pošto je sitna i oštra, ponaša se kao brusni (šmirgl) papir i jako brzo ‘troši’ čizme astronauta. Takođe dospije i unutar letjelica i svemirskih odijela, pa čak i u pluća nekoliko astronauta. Iako se niko nije usudio da testira ovu tvrdnju, vjeruje se da bi pijesak mogao uništiti, to jest probušiti svemirsko odijelo, ako mu se izloži dovoljno dugo. (Pixelizam.com)