Vještački snijeg štetan po zdravlje?

30.12.2015 11:14

Vještački snijeg je posljednjih godina postao nešto sasvim normalno i uobičajeno, čak i u poznatim švajcarskim skijalištima.

Međutim, zadnjih mjeseci vodi se rasprava o tome koliko je ovaj snijeg zdrav.

Švajcarski mediji već mjesec dana pišu o riziku ovog snijega po zdravlje skijaša, jer je otkriveno da vještački snijeg američkog proizvođača sadrži i neke nezdrave supstance.

Naime, u žižu javnosti dospio je američki proizvođač "Snowmax International", koji proizvodi proteine koji dovode do toga da se voda ledi daleko brže i to ne na tako niskim temperaturama. Riječ je proizvodu koji se već dugo koristi u švajcarskim skijalištima Zermat i Kran Montana, a koji su među najposjećenijim švajcarskim zimovalištima. Međutim, švajcarski mediji su došli do podatka da "Snowmax" proizvod sadrži bakteriju koja može dovesti do zdravstvenih problema kod ljudi, iako sama kompanija to demantuje.

Mediji navode kako su proizvodi ove američke kompanije već zabranjeni u Austriji i Bavarskoj, dok je u Francuskoj uveden moratorijum na njihove proizvode.

"Različite studije i analize pokazale su da 'Snowmaxov' proizvod ima veoma negativan uticaj na ljudsko zdravlje", kaže Karmen de Јong, hidrolog s Univerziteta u Strazburu.

Naime, sadrži bakteriju koja može poslužiti kao plodno tlo za žive patogene. Dr Јong je mišljenja da osoblje skijališta koje ima pristup prašku od kojeg se pravi umjetni snijeg obavezno mora nositi zaštitnu opremu.

"Da ne spominjem da je ovaj proizvod štetan za najmanje 400 biljnih vrsta, jer koktel enzima koji posjeduje u sebi utiče na razaranje biljaka", kaže dr Јong. Švajcarska federalna kancelarija za ekologiju odobrila je korištenje "Snowmax" proizvoda još 1997. godine, ali je odobrenje izdato isključivo na osnovu informacija koje je dao sam proizvođač.

Na veb-stranici ovog američkog proizvođača stoji da je zaključak relevantnih ekoloških institucija da je proizvod potpuno bezbjedan.

Prozivođač je saopštio da su njegovi proizvodi od bakteriuma (Pseudomonas syringae), koji se može pronaći na zemlji, u vodi i vazduhu. Ipak, u Švajcarskoj su mišljenja da uz savremenu opremu proizvodnje vještačkog snijega aditivi poput "Snowmaxovih" nisu više potrebni niti ih treba koristiti. Inače, skoro polovina švajcarskih skijališta koristi vještački snijeg, jer je prirodnog sve manje, iz godine u godinu. Podsjećanja radi, vještački snijeg je zastupljen na svjetskim skijalištima više od šest decenija, a sve je započelo hladnom i sušnom zimom 1949/1950. u američkoj državi Konektikat.

Valt Šenkneht je bio vlasnik skijališta Mohavk Mauntin, ali te 1949/1950. stvari su krenule prilično loše, jer snijega jednostavno nije bilo. Bila je to zima bez ijedne pahulje snijega, a nakon što je prošla i Nova godina, a januar 1950. se primicao kraju, on je shvatio da se nešto hitno mora preduzeti. Tada na scenu stupa onaj poznati američki preduzetnički duh. Šenkneht je ideju dobio na obližnjoj skijaškoj skakaonici, koja je bila pokrivena slojem fino mljevenog leda. Tada se dao u potragu za industrijskom drobilicom leda koju je postavio u podnožje Mohavka, te naručio prvih 500 tona leda i zasnježivanje je moglo početi. Naporan rad je trajao gotovo sedam dana, ali staza je osvanula bijela i prekrivena finim snježnim pokrivačem.