Psiholozi otkrivaju: Zašto odlažemo obaveze do posljednjeg trena?

11.06.2016 20:43

Zašto neki ljudi vole što prije da obave posao i reše se obaveze, a drugi ih odlažu i probijaju rokove do poslednjeg trenutka?

Tema kojom se bave mnogi psiholozi ponovno je aktuelna ovih dana u Velikoj Britaniji, gdje se srušio onlajn servis za registraciju glasača za referendum o izlasku iz EU. Naime, u utorak uveče na hiljade ljudi pohrlilo je da doslovno u posljednji čas obavi nešto za šta je na raspolaganju imalo tri godine.

Zbog čega volimo da odlažemo izvršenje neke obaveze, izlažući se bespotrebno dodatnom stresu? Da li se radi o nekom auto-destruktivnom poremećaju?

Američki psiholog Adam Grant tako je uvjeren da su kreativni ljudi u većoj mjeri skloni odlaganju, a s njim je saglasna i britanska psihološkinja Ane Abramovski.

Ona tvrdi da ljudi koji aktivno odlažu "pokazuju određeni stepen samostalnosti, autonomije i samopouzdanja jer su svjesni rizika koje nosi podvrgavanje pritisku u posljednji čas, ali se ipak svjesno odlučuju na to".

Abramovski navodi da to može da bude dobra stvar, jer stimuliše kreativnost i omogućava da se bavimo s više zadataka u isto vrijeme.

Stručnjaci ističu još nekoliko mogućih uzroka ove pojave, poput strogog vaspitanja, pri čemu odlaganje stvari do posljednjeg trenutka postaje oblik buntovništva.

Navode se i naslijeđene osobine ličnosti, ili strah od neuspjeha, pa čak i strah od uspjeha.

Ako posao obavimo prerano ili predobro, smatraju pojedini stručnjaci, rizikujemo da nam "na vrat" natovare još posla i odgovornosti.

Postoji čak i mišljenje da odlaganje obavljanja nekog zadatka, ili njegovo traljavo izvršenje, otvara mogućnost da krivicu svalimo na samo odlaganje, umjesto neki drugi naš objektivni nedostatak.

Što se tiče slučaja EU referenduma u Velikoj Britaniji, Gardijan nudi još jedno objašnjenje: nelogična percepcija vremena. Naime, ljudi imaju sklonost da vrijeme doživljavaju u određenim periodima, semestrima, sezonama ili kvartalima.

Јedno istraživanje odlično je ilustrovalo tu pojavu, kada je grupa ispitanika dobila zadatak d otvori bankovni račun za humanitarni fond.

Rečeno im je da će biti nagrađeni ako fond za šest mjeseci prikupi određenu svotu.

Pokazalo se da su zadatak ranije obavili oni koji su u junu dobili rok do decembra, dok su kasnili oni koji su u januaru dobili rok do jula.

Naime, oni prvi su imali čvrstu predstavu o roku koji ističe do kraja godine, dok su oni koji su zadatak dobili početkom godine doživljavali julski rok kao nešto neodređeno daleko.

 

| Izvor: Jutarnji list |