Neurobiolog: Gojaznost nije bolest tijela već mozga

18.06.2023 09:17

Neurobiolog Mark Šneberger, diplomirani farmaceut i doktor biomedicine, dobio je nagradu španske Fondacije princeze od Đirone za svoj doprinos otkrivanju ključnog regiona mozga u procesima unosa i trošenja energije.

Veliki ključevi ove bolesti leže u mozgu - objasnio je naučnik tokom posjete Barseloni gdje je učestvovao na cereminiji uručenja priznanja za naučna istraživanja 2023 Fondacije princeze od Đirone, prenosi ''El Pais''.

Šneberger, naučnik iz Đirone, koji vodi istraživačku grupu za neuronauku na Univerzitetu Jejl, istakao je da pronalaženje efikasnih lijekova za borbu protiv gojaznosti veliki cilj naučne zajednice, iako je prevencija i dalje najbolje oružje za borbu protiv ovog zdravstvenog problema.

Kako je naveo, od 1970-ih godina gojaznost u svijetu se utrostručila i više od 650 miliona ljudi, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, pate od toga.

Zbog svoje ogromne složenosti, ova bolest, koja izaziva i druge zdravstvene probleme, poput tumora ili kardiovaskularnih bolesti, dovodi u dilemu ljekare i istraživače, koji još uvijek razotkrivaju sve organske procese koji se pokreću kada dođe do prekomjerne akumulacije masti u tijelu.

Šneberger koji je specijalizovan za proučavanje toga kako nervni sistem kontroliše energetski balans i metabolizam, objašnjava da mozak jednostavno prati nivo glukoze u krvi, fiziološko stanje tijela i na osnovu toga daje signale za pokretanje ili blokiranje apetita.

Za mozak, kako navodi, uzimanje više hranljivih materija nije hitna situacija - vanredna situacija je gubitak težine.

-Ako ima previše metaboličke aktivnosti, gubitak težine to detektuje kao vanrednu situaciju i aktivira signal apetita. To komplikuje situaciju kada, evolutivno, nije prošlo toliko godina otkako smo jurili životinje za hranu, pa mozak misli da je deponovanje energije na nivou masnog tkiva dobro..

.Zato je najbolja terapija koja djeluje protiv gojaznosti prevencija: ako slijedimo uravnoteženu ishranu i jvežbamo od malih nogu i, obrnuto, ako imamo manjak fizičke aktivnosti i stres svakodnevnog života, koji nas tjera da brzo pojedemo bilo šta, treniramo svoj mozak za takav tip ponašanja -objašnjava Šneberger.

(RTRS)