Krije li se vanzemaljski život u izmaglici ovog nebeskog tijela?

10.12.2015 13:22

Nasina svemirska letjelica Kasini tokom svoje misije 'T-114' proletjela je pored Saturnovog satelita Titana i zabilježila izgled površine ovog misterioznog nebeskog tijela.

Infracrveni zraci omogućili su instrumentima na letjelici da prodru kroz izmaglicu i otkriju kako izgleda Titanova površina.

Na jednoj od najboljih fotografija “Zemljinog zlog blizanca“ do sada, prikazane su paralelne, mračne, dinama prošarane regije, zvane Fensal (sjeverno) i Aclan (južno), koje formiraju latinično slovo H.

Ranije ove godine Kasini je uočio ogroman ledeni oblak u nižim i srednjim slojevima stratosfere Titana (oko 300 kilometara visine), ali se ispostavilo da je u pitanju samo vrh ledenog brijega – ispod njega (na 200km visine) je pronađen novi sistem oblaka koji je daleko veći.

U posljednjih nekoliko godina, Kasini je bilježio smjenu jeseni i zime na južnom polu i prvi put u istoriji naučnici su mogli da prate početak zime na Titanu. Pošto svako godišnje doba na Saturnovom mjesecu traje oko sedam i po godina, na južnom polu će i dalje vladati zima kada Kasinijeva misija bude okočana 2017. godine.

Ovi oblaci ne formiraju se na isti način kao kišni oblaci na Zemlji. Kišni oblaci nastaju hlađenjem vodene pare u višim slojevima troposfere, kada para dosegne visinu na kojoj odgovarajuća temperatura i vazdušni pritisak uzrokuju kondenzaciju.

Oblaci metana u troposferi Titana formiraju se na sličan način, ali polarni oblaci koji sadrže metanski led nastaju u nešto drugačijem procesu.

Gasovi iz toplog pola prenose se u ledeni pol, gde se topao vazduh spušta poput vode koja otiče iz kade, u procesu poznatom kao ‘sleganje’.

Gasovi koji tonu – mješavina ugljovodonika i nitrila – susreću se tokom spuštanja sa sve hladnijim temperaturama. Različiti gasovi kondenzuju na različitim temperaturama, što dovodi do raslojavanja oblaka na različitim visinama.

Kasini je do Saturna stigao 2004. godine, sredinom zime na sjevernom polu Titana. Kako se tada bližilo proljeće, ledeni oblaci bili su nestali.

U međuvremenu su se na južnom polu formirali novi oblaci. Način na koji su se nagomilali ukazuje na to da se smjer globalnog kruženja u atmosferi Titana mijenja.

Kasini će nastaviti periodično da proučava promjene koje se odvijaju na Titanu sve do 2017. godine, a veličina, visina i sastav polarnih metanskih ledenih oblaka omogućiće naučnicima sticanje boljeg uvida u prirodu i jačinu zime na Titanu.

A kolike su šanse da se na dalekom mjesecu nalazi bilo kakav oblik vanzemaljskog života?

Ne baš velike, navodi Endru Kouts, profesor fizike na Univerzitetskom koledžu u Londonu.

"Iako ima atmosferu, temperatura na Titanu je izuzetno niska, a metanska mora vjerovatno ne pružaju uslove za život kakve mi poznajemo. Najpogodniji kandidati za javljanje ili nekadašnje postojanje vanzemaljskih oblika života bili bi Mars, Evropa i Encelad”, objasnio je Kouts.

Inače, Titan je jedino nebesko tijelo sa stabilnom tečnošću koje je poznato osim Zemlje. Ovo nebesko tijelo, baš kao i Zemlja, ima rijeke, jezera i padavine.