Božić praznik rađanja novog života

06.01.2022 19:26

​Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra proslavljaju Božić koji se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista zbog čega predstavlja prije svega praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva - očinstva i materinstva.

Božić, jedan od dva najveća hrišćanska praznika, praznuje se tri dana, a proslava počinje prije svitanja zvonima na pravoslavnim hramovima.

Svi običaji i obredi vezani za proslavljanje Božića koji se obilježava po julijanskom kalendaru imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj, a to je zamoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina, što je izraženo i u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi za Božić: "Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!".

Božiću prethodi šestonedjeljni post, kao i praznici Tucindan koji se proslavlja dva dana pred Božić i Badnji dan uoči samog Božića.

Prema starim običajima, na Tucindan se kolje i redi, odnosno priprema pečenica za Božić, koja se nekada "tukla" - ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sjekire, da bi se kasnije ubijeno prase ili jagnje klalo i spremalo.

Zbog tog običaja, ovaj dan je i nazvan Tucindan, a prema narodnom vjerovanju, djecu danas "ne valja" tući jer će cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.

Običaj vezan za klanje pečenice, kako se pretpostavlja, ostao je iz mnogobožačkih vremena i vezan je za žrtvoprinošenje, a hrišćanska Crkva ga je prihvatila i blagoslovila jer poslije Božićnog posta, koji traje šest nedjelja, dobro dođe jača hrana.

Nakon Tucindana, dan uoči Božića, slavi se Badnji dan kojim i počinje Božićno slavlje, a koji je naziv dobio po tome jer se toga dana siječe Badnjak i unosi u kuću.

I za sječu Badnjaka, mladog hrastovog ili cerovog drveta, vezuju se mnogi običaji, a polazak po njega u šumu u zoru objavljuje se pucanjem iz pušaka i prangija.

Po Badnjak odlazi domaćin sa djecom, a kada odabere odgovarajuće drvo okrene se ka istoku, tri puta se prekrsti, pomene u molitvi Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak tako što zasijeca sjekirom ukoso i to sa istočne strane.

Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca, a ono što sjekira od tri puta ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem.

Tokom sječe, vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju, odnosno ne smije se zaustaviti na nekom drvetu, a kada se donese kući, uspravi se pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče, uoči Božića, kada se presijeca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.

Badnjak kao simbol predstavlja ono drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Isus Hrist rodio, a nagovještava i drvo Krsta Hristovog.

Takođe, druga simbolika Badnjaka je u tome, što njegovim paljenjem pred rođenje Hristovo vjernici potvrđuju svoje odricanje od staroslovenskog paganskog boga Badnje čiji je kip bio deljan od drveta. Tako su primivši hrišćanstvo, uoči dana kada se novi Bog rodio, Srbi svog starog adnju bacili u vatru.

Takođe, smisao Badnjaka je i u tome što se ukućani oko badnjaka zagrijevaju ljubavlju, iskrenošću i slogom, a svjetlošću njegovom razgone mrak neznanja i praznovjerja i ozaruju se i obasipaju radošću i miljem, zdravljem i obiljem.

Na Badnje veče, kada padne mrak,po običaju domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, Badnjak, koji se stavlja na ognjište, ali s obzirom da ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći i odmah se jedno drvo loži.

Uz pečenicu i Badnjak, unosi se i slama koja se posipa po cijeloj kući.

Domaćica u slamu pod stolom za kojim se večera stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračke, koje deca traže i pijuču kao pilići.

Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.

Kada se unesu pečenica, Badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpevaju tropar "Roždestvo tvoje", pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu.

Večera je posna, a obično se priprema pasulj prebranac, sarma, svježa ili sušena riba i druga posna jela.

Božić, jedan od dva najveća hrišćanska praznika, praznuje se tri dana, a proslava počinje prije svitanja zvonima na pravoslavnim hramovima.

Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na Božićnu Liturgiju i Sveto Pričešće nakon čega se pozdravljaju do Bogojavljenja tradicionalnim pozdravom "Hristos se rodi! Vaistinu se rodi".

Rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost - položajnik, koji se posebno dočekuje.

Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta ili peći gdje džara vatru i govori zdravicu: "Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica toliko parica, koliko varnica toliko u toru ovaca, koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše zdravlja i veselja. Amin, Bože daj".

Položajnik simboliše Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje.

Domaćica posluži položajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom.

Još jedan od nezaobilaznih običaja za Božić jeste i lomljenje česnice, koja se zamijesi ujutru rano, a u tijesto se stavi metalni novčić, koji može biti zlatni, srebrni ili obični.

Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen Božićni ručak.

U urbanoj sredini, gdje nema ni vatre, ni ognjišta, šume, drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu, u kuću se unosi manja hrastova grančica i manja količina slame, a zajedno sa pečenicom na Badnje veče unosi se u kuću i stavlja ispred slavske ikone na istočnom zidu stana.

Zapale se svijeća i kandilo, što simbolizuje vatru i ognjište, kuća se okadi tamjanom, izgovore se molitve koje se znaju ili se pročitaju iz Molitvenika i to veče se provodi u prijatnoj porodičnoj atmosferi.

Danas većina pravoslavnih porodica u Srbiji praznije ovaj dan, prilagođeno novim uslovima života, ali i dalje sa simbolima Božiča - badnjakom, polozajnikom, česnicom.... i to je dan u kome su porodice na okupu i kod kuće.

(Nezavisne)