Psihološkinja Džonis Veb objašnjava da djeca čije emocije i potrebe nisu bile dovoljno primijećene mogu usvojiti poruke koje ih prate godinama i utiču na njihov odnos prema sebi i drugima. Prema njenim riječima, osobe koje su bile emocionalno zanemarene kao djeca u odraslom dobu najčešće moraju da odbace ovih deset uvjerenja.

1. Nije dobro biti previše srećan ili previše tužan

Djeca prirodno doživljavaju snažne emocije i potrebna im je pomoć odraslih kako bi naučila da ih razumiju i regulišu. Veb navodi da emocionalno zanemarena djeca umjesto toga mogu dobiti poruku da su njihove emocije pretjerane.

"Naučili ste da potiskujete svoja osjećanja, umjesto da razvijete vještine potrebne za upravljanje njima", objašnjava psihološkinja za YourTango.

2. Previše ste osjetljivi

Kada je dijete povrijeđeno ili uznemireno, potrebno mu je da njegovi osjećaji budu prihvaćeni kako bi ih s vremenom naučilo samo da reguliše. Ako umjesto toga dobije poruku da su osjećanja znak slabosti, može početi da ih osuđuje i kod sebe.

"Ono što ste naučili jeste da osuđujete sebe zato što ih imate", tvrdi Veb.

3. Vaše potrebe i želje nisu važne

Djeca treba da osjećaju da su njihove potrebe i želje važne ljudima oko njih. Veb, pozivajući se i na istraživanje Frensis K. Grosman o posljedicama emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja, tvrdi da nedostatak takvog interesovanja može dovesti do suprotnog uvjerenja.

"Kada vas niko nije dovoljno pitao šta želite, naučili ste da vaše želje nisu važne", navodi ona.

4. Razgovor o problemima opterećuje druge

Problemi u školi, sa prijateljima ili u porodici normalan su dio odrastanja, a djeci je potrebno da osjećaju da o njima mogu da razgovaraju. Ako roditelji ne mogu da pruže takvu podršku, dijete može naučiti da sve zadržava za sebe.

"Naučili ste da drugi ne mogu da se nose s vašim problemima, pa je najbolje da ih zadržite za sebe", objašnjava Veb.

5. Plakanje je znak slabosti

Plakanje može pomoći u oslobađanju i obradi emocija. Ako roditelji ignorišu ili postiđuju dijete zbog suza, ono može početi da vjeruje da ih treba skrivati.

"Naučili ste da je plakanje nešto negativno i da ga treba izbjegavati", ističe psihološkinja, prenosi B92.

6. Drugi će vas osuđivati ako pokažete osjećanja

Osuđivanje djeteta zbog pokazivanja emocija može stvoriti strah od otvorenosti koji se prenosi i u odraslo doba. Zbog toga osoba može skrivati svoja osjećanja kako ih drugi ne bi smatrali slabošću ili iskoristili protiv nje.

"Skrivaj svoje emocije od drugih ili će oni misliti manje o tebi", opisuje Veb poruku koju takva djeca mogu usvojiti.

7. Ljutnja je loša i treba je potiskivati

Ljutnja je prirodna emocija, a djeci treba pomoći da je prepoznaju i nauče da njome upravljaju. Veb, pozivajući se i na rad Kimberli Šipman, navodi da kažnjavanje ili potiskivanje ljutnje može stvoriti uvjerenje da je ona sama po sebi loša.

"Naučili ste da je ljutnja loša i da je treba potiskivati", ističe.

8. Oslanjanje na druge vodi do razočaranja

Djeci su potrebni pomoć i podrška, baš kao i odraslima. Veb se poziva na istraživanje koje je vodila Doris J. L. Leung i tvrdi da dijete koje ne može da se osloni na roditelje može naučiti da pomoć nije vrijedno ni tražiti.

"Naučili ste da je najbolje ne tražiti pomoć jer se tako samo izlažete razočaranju."

9. Druge ne zanima ono što imate da kažete

Djeca prirodno žele da postavljaju pitanja i govore o svijetu oko sebe. Ako ih kod kuće rijetko slušaju ili pitaju za mišljenje, mogu zaključiti da njihove riječi nisu važne.

"Naučili ste da vaša pitanja i riječi nisu vrijedni pažnje i da ih treba zadržati za sebe", navodi Veb.

10. Sami ste na svijetu

Djetetu je potreban osjećaj da postoji odrasla osoba na čiju pomoć može da računa. Ako tu podršku često ne dobija, prema Veb, može odrasti vjerujući da može da se osloni samo na sebe.

Ipak, psihološkinja naglašava da su takva uvjerenja naučene porodične poruke, a ne činjenice.

"Povezani ste s drugima, važni ste i nipošto niste sami", zaključuje Veb.