Do 19. juna 1992. godine u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.

Na odjeljenju za intenzivnu njegu u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman.

Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije.

Upućeni su mnogi apeli za pomoć putem radija, televizije, "Glasa Srpske" i ostalih medija, ali, iako su predstavnici Unicefa i ostalih međunarodnih humanitarnih organizacijama bili dobro upoznati o ovom problemu, avion sa bocama kiseonika je nekoliko dana čekao dozvolu za polijetanje, koju na kraju nije dobio.

Nedugo zatim, zbog nedostatka kiseonika, umire 12 novorođenčadi na Klinici za dječije bolesti u Banjaluci. Iako su doktori pokušali da upotrijebe industrijski kiseonik, koji su dobili od Vojske Republike Srpske i nekoliko privatnih preduzetnika, kao i nekoliko građana, to je bilo nedovoljno.

Slađana Kobas, rođena 18. juna 1992. godine, jedina je preživjela beba u periodu od 22. maja do 19. juna 1992.

Zbog nedostatka kiseonika ozbiljno joj je bilo narušeno zdravlje, pa je imala trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasnije se bezuspješno borila sa rakom kostiju.

Slađana je preminula 9. februara 2006. u 13. godini.

Četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.

Ove smrti, kao i sve veća nestašica osnovnih životnih potrepština, bile su razlog za veliku vojnu operaciju "Koridor", gdje su se snage Vojske Republike Srpske sukobile sa hrvatskim /HV i HVO/ i muslimanskim /takozvana Armija BiH/ vojnim snagama.

Sukobi su trajali od 14. do 26. juna 1992. godine i završili se probojem blokade.

Kasnije u narodu ova istorijska vojna pobjeda je nazvana "Koridor života", jer je omogućila nove živote, kako je i sam general Vojske Republike Srpske Momir Talić rekao: "Neću da djeca više umiru".