Iz požara koji je zahvatio Atol park u glavnom gradu Južne Australije, spasao je majku sa troje djece.

U kući koju je zahvatio plamen i brzo se širio ostali su zatvoreni majka sa dvije kćerke i sinom. Kada je video da iz tog objekta kulja gust, crni dim, Milivoj, Mič kako ga zovu u Adelejdu, nije se dvoumio ni trena da priskoči u pomoć. Zahvaljujući njemu mlada majka i djeca danas su dobro i na okupu.

Milivoj, koji ima građevinsku firmu, i njegov radnik vraćali su se kući sa posla, kada su iz automobila primetili gust dim u Atol parku.

"Kao da me je nešto vodilo, okrenuo sam volan i krenuo tamo da vidim šta se dešava. Našao sam se pred kućom opasanom metalnom ogradom od dva metra i čuo komšije kako viču da u kući ima male djece. Tada sam ugledao djevojčicu koja je lupala u prozor i očajnički tražila pomoć. Osjetio sam nalet adrenalina i više nisam razmišljao,samo mi je u glavi bilo kako da pomognem djetetu", priča Milivoj za "Novosti".

To je bio trenutak kada je isključio razum, a hrabro srce ga povelo u borbu za četiri života. Preskočio je visoku ogradu, ali su se ispriječila zaključana vrata kuće. Desetak puta nogom je udarao vrata i pokušavao da na njima napravi pukotinu i da kroz nju provuče ruku kako bi otključao vrata. Uspio je.

"Kada sam ušao u kuću zatekao sam majku koja je u naručju držala dvoje male djece. Cijela kuća je bila puna dima, a ona je nepomično stajala sa decom u rukama. Djevojčica koja je bila na prozoru je dotrčala do vrata, a majka je od dima bila dezorijentisana i borila se za vazduh, ali je uporno vikala da je još jedno dijete u kući", nastavlja Milivoj.

Kada je iz kuće izveo majku i sve troje dece, Milivoj se još nekoliko puta vraćao u zapaljenu kuću, misleći da je u domu još jedan mališan.

"Žena je bila potpuno pogubljena i samo je vikala da je u kući još jedno djete, a ja sam pak mislio da je u nekoj od soba i četvrto dijete. U tom trenutku u kući nije moglo da se diše, a bilo je i pretoplo. Izlazio sam napolje da udahnem duboko pa sam se vraćao unutra da provjerim sobu po sobu. Tada su došli i vatrogasci, koji su mi rekli da više ne ulazim unutra jer nije bezbjedno, a oni su ustanovili da su svi ukućani na sigurnom. Majka djece je toliko bila preplašena i dezorijentisana da je po izlasku iz kuće tražila i dijete koje joj je bilo u naručju", priča Milivoj.

Strah nije osjećao, u borbi za tuđe živote vodila ga je nadljudska snaga. Međutim, kada se sve završilo, i Milivoj se oporavljao nekoliko dana.

Danima je pio tablete protiv bolova jer je osjećao posljedice poslije preskakanja visoke ograde i šutiranja vrata, a nagutao se i dima. Kasnije je saznao da je istraga pokazala da je plamen krenuo od neispravnih instalacija.

Foto: Advertiser

O hrabrosti Milivoja Klisurića izvijestili su i mediji, najviše oni u Južnoj Australiji. Na društvenim mrežama ispod objave o njegovom herojstvu nizali su se i komentari Australijanaca: "heroj", "legenda", "hrabar čovjek"..., a mnogi su mu poželjeli i da ga u životu prati sreća.

Porodica Klisurić ne skriva ponos i radost.

"Svi smo mnogo ponosni, a srećni smo što se sve završilo tako da su dobro i majka i deca, ali i naš Milivoj. Znamo mi njega vrlo dobro, zato nismo nijednog trenutka posumnjali da bi postupio drugačije. Kćerke su, takođe, izuzetno ponosne na svog neustrašivog tatu. Drago nam je što je pokazao da njegovo hrabro krajiško srce uvek kuca snažno", rekla je Đurđica, Milivojeva supruga.

Napali mu oca prije četiri godine

Glava porodice, Milivojev otac Ilija (77), prije četiri godine bio je žrtva lopova i zadobio je teške tjelesne povrede u Adelejdu. Njega je nepoznati napadač izvukao iz automobila, pretukao ga, bacio na zemlju, oteo mu automobil i kolima prešao preko njega. Kako je rekao, tada je mislio da će umrijeti. Bio mu je polomljen nos, kosti na vratu, rebra, kuk i noga. Ilija je poslije napada i pored svih povreda uspio da ustane i krene kući, a jedan od prolaznika pozvao je Hitnu pomoć. Ilija je danas dobro, a u junu je proslavio 77. rođendan.

Prognanici iz Krajine

Milivoj, njegova supruga, dvije kćerke, roditelji, dva brata i sestra bili su 1995. u koloni prognaninka koji su u zločinačkoj akciji "Oluja" morali da napuste svoja vijekovna krajiška ognjišta. Izbjegli su u Srbiju, a potom, prije dvije decenije u Australiju, gdje je ova porodica uspjela ponovo da izgradi život.