"Sergio Lounge", pobjednik 11. "Demofesta" za "Nezavisne": Tastatura je moj identitet

23.07.2018 10:27

​"Sergio Lounge" pobjednik je jedanaestog "Demofesta", koji je u nedjelju uveče završio nastupima Neleta Karajlića i "Goblina". Prije toga, takmičarski dio banjalučkoj publici donio je mnoštvo novih imena, koja tek u godinama pred nama treba da gospodare rok i alternativnom scenom južnoslovenskog prostora.

Naziv pobjedničkog benda u isto vrijeme je pseudonim i neka vrsta alter ega Srđana Popova, vokala koji se na sceni vizuelno i muzički izdvaja tako što svira tastaturu.

Pored tastaturiste i vokala, ovaj bend koji dolazi iz Beograda još čine i Pavle Popov - gitara, Kosta Jovanović - bas gitara i David Armuš - bubnjevi.

"Sergio Lounge" nagrađen je profesionalnim snimanjem i produkcijom albuma u iznosu od 3.500 evra, dok su drugo mjesto i oprema u vrijednosti 2.000 evra pripali bendu "Vin Triste", takođe iz Beograda, a treća nagrada, 1.000 evra za binsku opremu, uručena je zagrebačkom "Fire in Cairo". Koliki je ovo podstrek i šta im uopšte znači pobjeda na "Demofestu", Srđan Popov, alijas Sergio Lounge, po dobijanju nagrade pričao je za "Nezavisne".

 

 

 

NN: Pobjednici ste jedanaestog "Demofesta", kakvi su utisci?

 

POPOV: Ovo je vrhunski momenat u dosadašnjoj karijeri svih nas, a ne samo mene kao lidera benda, naročito što smo ovde došli kao pobednici "Bunt rok festivala". Pobednici tog festivala ulaze u takmičarski program "Demofesta" i sada smo srećni jer imamo duplu pobedu.

 

NN: Nema sumnje da vam se smiješi velika karijera, no recite nam kako je sve počelo? Koliko postoji Sergio Lounge, kao vaš pseudonim, a potom i kao bend?

 

POPOV: Sergio Lounge postoji tri do četiri godine, ali sam ja prvo nastupao sam s tastaturom. Pevao sam, dakle, sam to vreme, a bend sam okupio u septembru prošle godine.

 

NN: Otkud tastatura?

 

POPOV: Muzičar sam po školovanju, a bavim se i muzičkom produkcijom u studiju. Samim tim imam dosta iskustva sa binama i bendovima. Tastatura je bila neka početna fora, bila je, pre svega, vizuelna šala koja je prerasla u moj identitet.

 

NN: Da li bend s tastaturistom danas uspijeva da se probije na muzičkom tržištu, drugim riječima, da li je živa alternativna scena u vašoj sredini?

 

POPOV: Situacija u Beogradu je bolja nego u ostalim gradovima u Srbiji, a čini mi se i na Balkanu, jer prosto ima više ljudi, a samim tim i interesovanja. Ja mogu da se pohvalim da sam čovek koji živi od muzike u Beogradu i to mi je sam po sebi uspeh.

 

NN: Koliko čovjek koji živi od muzike danas može ostati dosljedan i, uslovno rečeno, ne podleći ukusu masa?

 

POPOV: Teško je ostati dosledan, ali je jako lepo. Mene ispunjava to da radim i koliko god skromno živeo, a preživljavam, uvek na kraju dana budem zadovoljan.

 

NN: Pjevate i na engleskom i na srpskom jeziku.

 

POPOV: Moje iskustvo govori da je pevanje na srpskom mnogo lepše. Pesma koja je pobedila na "Bunt rok festivalu" originalno bila je na engleskom jeziku i potrudio sam se da je za tu priliku prepevam na srpski i bila mi je mnogo lepša. Mnogo sam je iskrenije izveo i tog momenta postala mi je draža. Za pesmu koju smo večeras svirali, trudio sam se da napišem tekst na našem jeziku i da to ima smisla. Nisam uspeo u tome jer ta pesma jednostavno bolje zvuči na engleskom. Prosto ne želim da uništavam pesmu samo da bih je pevao na našem jeziku, ona radi na taj način, a pevam pesme i na srpskom i na engleskom jeziku. Planiram i na italijanskom, imam jednu pesmu na japanskom. To je prosto kako pesma zahteva.

 

NN: Koja imena su na Vas imala najveći uticaj po pitanju muzike i teksta?

 

POPOV: Ja sam odrastao u porodici koja je volela "The Beatlese". Sam sam u osnovnoj školi posle otkrio Frenka Zapu i recimo da su ta imena najviše uticala da posegnem za muzikom. Po pitanju tekstova ugledao sam se na domaće autore, a recimo da je jedan od onih na koje sam se ugledao Darko Rundek, kojeg smo takođe slušali na ovogodišnjem "Demofestu".

 

 

 

Nele Karajlić zapalio Kastel

 

Od izvođača u revijalnom dijelu "Demofesta" izdvojio se nastup Neleta Karajlića, koji je nakon 20 godina u Banjaluci izveo neprolazne hitove prijeratnog "Zabranjenog pušenja", te pjesme sa albuma "Ja nisam odavle" iz 1998. godine. Podsjećamo, te 1998. Nele Karajlić izveo je spektakularan koncert na malom Borčevom stadionu u Banjaluci, a nakon toga nije bilo ni stadiona ni "Zabranjenog pušenja" s Karajlićem.

Iako je "The No Smoking Orchestra", s kojim je godinama poslije nastupao, postao svjetska atrakcija, ovdašnja publika ostala je vjerna starim rok hitovima. To je dokazano i pokazano i u subotu uveče. "Bos ili Hadžija", "Nedjelja kad je otišao Hase", "Posljednja oaza", "Guzonjin sin" i sve pjesme koje su slijedile bukvalno su zapalile tvrđavu Kastel, a Nele je neprikosnoveno vladao scenom.

"Iako se ovo može protumačiti i kao kupljenje kajmaka od stare slave, ijekavica Neleta Karajlića nešto je neprocjenjivo", zanimljiv je komentar pojedinaca iz publike.

 

 

 

(Milan Rakulj, NN)