Humanost na djelu

29.09.2023 07:02

“Čini dobro i dobru se nadaj” stara je narodna izreka koja je svakodnevno vidljiva na primjerima ljudskosti humanista širom Srpske. Njih je puno, a jedan od posljednjih u nizu je humanista iz Gradiške Dragoslav Šinik koji je sa krstom na leđima od grada na Savi do Banjaluke prepješačio za dva dana.

Uz moto “Neka naša djeca žive i nakon 30 godina” poslao je snažnu poruku, pomolio se za sve ljude, a posebno za djecu sa poteškoćama u razvoju, za čija se prava godinama bori. Pomagao je Šinik i ranije, bio je pokretač mnogih akcija, ali i oslonac ranjivim kategorijama, što će sigurno raditi i u budućnosti.

I što je najvažnije, nije jedini u toj misiji. Sve je više onih koji kroz volonterizam pomažu ugroženima, a raduje uključenost mladih koji olakšavaju težak život mnogima. Definitivno jedan od njih je i Banjalučanin Luka Vučić koji u slobodno vrijeme sa kistom u ruci slika prirodu, životinje, manastire, ali i detalje kao što su litije u Crnoj Gori, a onda prodajom umjetničkih djela pomaže slabije od sebe. Na taj način, preko Srbskog sabranja “Baštionik” stipendirao je, između ostalih, i djecu sa Kosova i Metohije.

I baš tamo gdje se Srbija spaja sa nebom, na mjestu za koje je Njegoš govorio da je grdno sudilište i ishodište srpsko, jednoj porodici olakšana je svakodnevica zahvaljujući hobiju mladića, ali i humanosti ljudi koji novcem ta umjetnička djela otkupe za samo 24 sata. I dok slušate, čitate i gledate puno teških životnih priča, uz odlazak kompletnih porodica i sve složeniju ekonomsku situaciju, ovakve stvari dokaz su da su među nama veliki humanitarci spremni uvijek pomoći. Napisati riječ o humanosti, a ne pomenuti desetine hiljada ljudi koji su uvijek spremni da daruju najdragocjenije kape tečnosti bilo bi nekorektno. I dok je u svijetu dobrovoljno davalaštvo krvi misaona imenica kod nas se, hvala Bogu, taj običaj zadržao i dalje. Ipak, čast izuzecima, kao što su Prnjavor i Srbac, koji su davaoce sa više od 20 darivanja oslobodili plaćanja parking-prostora doživotno, ostali su gluvi na humanost. Ako samo krenu od pretpostavke da jedna doza od 420 mililitara spasava najmanje tri života, a da pri ­tom ti ljudi ne traže nikakvu naknadu, svi nivoi, od lokalnih do državnih trebalo bi da kroz određene podsticaje motivišu sve više mladih da se uključe.

Nije to samo jedna doza i dva slobodna dana na poslu, to su tri spasena života, a što je suština svega, pomoć ide najčešće do nekoga koga uopšte ne znate. Šinik i Vučić na svoj, a hiljade davalaca na neki drugi način, dokaz su da ovdje i dalje živi solidarnost i otkriva nadu da će sutra biti bolje svima.

(Glas Srpske)