Grob najvećeg osvajača u istoriji vijekovima niko ne može da nađe

16.09.2019 11:53

Mongolija je veoma velika zemlja sa isto tako velikim legendama. Bez puteva, bez stalnih građevina. Samo prostrano nebo, čupava suva trava i vjetrovi koji metu.

To je zemlja Džingis kana, ratnika koji je pokorio svijet na konju. Njegova priča je ispunjena otmicama, krvoprolićima, ljubavlju i osvetom. Džingis kan je nekada davno vladao između Tihog okeana i Kaspijskog jezera, prenosi B92.

I prije nego što će umrijeti, zatražio je da bude sahranjen na tajnom mjestu. Ožalošćena vojska je prenosila njegovo tijelo u njegov rodni kraj, ubijajući svakoga na koga bi naišla kako bi sakrila put kojim se kretala. Kad su vladara napokon sahranili, njegovi vojnici su projahali na 1.000 konja preko tog mjesta kako bi uništili svaki trag.

Za 800 godina od njegove smrti niko nije uspio da pronađe grob Džingis kana. Strane ekspedicije su pokušale da ga traže kroz istorijske tekstove, preko prostranstava, čak i posmatrajući Mongoliju iz svemira.

Nacionalna geografija je satelitskim snimcima pokušala da pronađe grobno mjesto. A ono što je u svemu tome najzanimljivije, jeste da Mongoli ne žele da se uopšte nađe.

Nije stvar u tome da Džingis kan nije značajan za tu zemlju, upravo suprotno. Njegov lik je na novčanicama i na votki, pa toliko popularan vjerovatno nije bio još od svoje smrti 1227. godine.

Za stranca bi moglo da bude komplikovano da razumije taj tabu u potrazi za grobom. Opiranje pronalasku često je povezivano sa pričama o prokletstvu, o vjerovanju da će svijet prestati da postoji ako se grob pronađe.

Riječ je o legendi o Tamerlanu, tursko-mongolskom kralju iz 14. veka čiji su grob sovjetski arheolozi otvorili 1941. godine. Odmah nakon uznemiravanja tog groba nacistički vojnici su napali SSSR i započelo je krvoproliće na istočnom frontu.

Prevodilac But Uelun smatra da je riječ o poštovanju. Džingis kan jednostavno nije htio da ga pronađu.

"Oni su uradili toliko toga, sve u nastojanju da sakriju grob", istakla je ona. Njegovo otvaranje bilo bi kršenje njegove posljednje želje.

Osim toga, i mnogi tehnički problemi sprečavaju pronalazak groba. Mongolija je ogromna i nerazvijena, više od sedam puta je veća od Velike Britanije, a ima samo dva odsto dužine britanskih puteva.

Stanovništvo je tako rijetko naseljeno da je od nje ređe naseljen samo Grenland.

Doktor Dimadžav Erdenebatar, šef Odjeljenja za arheologiju Državnog univerziteta u Ulan Batoru, bio je dio prve zajedničke ekspedicije koja traži grob.

Japansko-mongolski projekat nazvan "Gurvan gol", u prevodu "Tri rijeke", fokusira se na Džingis kanovo rodno mjesto u provinciji Khnti kroz koju protiču rijeke Onon, Kerlen i Tul. Bilo je to 1990, iste godine kad je došlo do mongolske demokratske revolucije. Međutim, sa novom vlašću je obustavljena potraga.

Erdenebatar vjeruje da su pripadnici naroda Siongnua bili preci Mongola, što je teorija u koju je vjerovao još Džingis kan. Zanjući njihove pogrebne običaje, to bi možda moglo da pomogne u potrazi za Džingis kanom. Kraljevi Siongnua sahranjivani su na dubinu veću od 20 metara u komore od balvana, s oznakom na površini u obliku kvadrata od kamenja.

Erdenebataru je trebalo 10 godina da iskopa prvi grob u kome je pronašao mnoge dragocjenosti.

Mnogi vjeruju da je Džingis kanov grob ispunjen sličnim blagom prikupljenim širom mongolskog carstva. To je jedan od razloga zašto je zanimanje stranaca za njega i dalje tako snažno.

Takav grob bi mogao da se sakrije pukim uklanjanjem kamenja za označavanje, a sa glavnom komorom na dubini od 20 metara bilo bi nemoguće pronaći ga u prostranstvima Mongolije.

Kada su pitali Erdenbatara da li misli da bi Džingis kanov grob ikada mogao da bude pronađen, odgovorio je mirnim, skoro nezainteresovanim sleganjem ramena. Već i sada njegov život neće biti dovoljan za sav njegov rad. Istorija je prevelika.

Legende kažu da je Džingis kan sahranjen na vrhu planina Kentij, Burkan kaldun, oko 160 kilometara sjeveroistočno od Ulan Batora. Na toj planini se sakrivao još kao mladić i zaklinjao se da će se tamo vratiti tek kad umre.

Naučnici se, opet, ne slažu gdje bi tačno mogao da se nalazi na toj planini. Oni koriste istorijske zapise kako bi locirali grobno mjesto, samo su slike do kojih dolaze često kontradiktorne. Hiljadu konja koji galopiraju sugerišu da je riječ o dolini ili niziji.

Da stvar bude gora, identifikovano je čak pet planina koje se zovu Burkan kaldun, a na tu jednu koja se smatra svetim mjestom ne mogu da stupe žene. Čak je i okolina bila zatvorena za sve osim za kraljevsku porodicu.

Kan Kentij je danas strogo zaštićeno područje pod zaštitom Uneska, tako da je Burkan kaldun ostao van dosega istraživača.

Zašto to ostaje tako kontroverzna tema u Mongoliji? Džingis kan je naprosto najveći mongolski junak.

Zapad ga se sjeća samo kao osvajača, a Mongoli ga se sjećaju po onome što je stvorio. Njegovo carstvo je povezivalo Istok i Zapad, omogućilo je procvat "Puta svile". Njegova vladavina je otkrila koncepte diplomatskog imuniteta i vjerskih sloboda. Uspostavio je pouzdanu poštansku službu i korišćenje papirnog novca.

Džingis kan nije samo pokorio svijet, on ga je i civilizovao. On je do danas ostao lik od ogromnog poštovanja, što je razlog zašto Mongoli žele da se njegov grob ne uznemirava.

"Da je htio da ga pronađemo, ostavio bio nam nekakav znak", smatraju oni.

 

(nezavisne.com)