On je muzičar koji je nenadmašnu tehniku i jedinstven senzibilitet jednako uspješno iskazivao u etnu i roku, ali i u bluzu, fanku i džezu - žanrovima koji su oblikovali njegov muzički put i obilježili ga kao umjetnika. Nakon veoma uspješnog akustičnog albuma "Mother Tongue", Vlatko se vraća zvuku i atmosferi sedamdesetih godina prošlog vijeka, a novi album "Taftalidze shuffle", koji je posvetio naselju u kojem je odrastao, objavljen je proteklog vikenda.

U razgovoru za "Nezavisne novine", Vlatko Stefanovski govori o singlu "Ogledalo", novom albumu na koji je posebno ponosan, ali i o mladim snagama koje su donijele novu energiju u bend. Vlatko je počeo nastupati sa svojim sinom, bubnjarem Janom Stefanovskim i mladim basistom Ivanom Kukićem, koji ima svega 23 godine.

NN: Singl "Ogledalo" najavio je novi album. Kako biste opisali tematiku ove pjesme?

STEFANOVSKI: Ako ja moram da objašnjavam šta sam napisao, onda to nije dobra pesma, kada moram dodatno da objašnjavam šta je pisac hteo da kaže, onda je to promašaj. Ovo su refleksivne numere, neka ljudi sami probaju da pronađu simboliku onoga što sam predstavio i napisao.

NN: Singl je najavio novi album. Spomenuli ste ranije da odiše duhom sedamdesetih godina prošlog vijeka. O kakvom materijalu se zapravo radi?

STEFANOVSKI: Ja sam ceo album posvetio nekako mojoj mladosti i naselju gdje sam odrastao i gde živim od 1964. godine i nekako mi je bilo zanimljivo da to predstavim u šaflu, a šafl je jedan ritam koji je karakterističan i za džez, i za bluz, i za rok, ali šafl u isto vreme znači vucaranje i spori hod ili šetnja, tako da sam nekako povezao te dve stvari i ritam. U ovom naselju sam proveo najveći deo svog života i šetajući po tom naselju proveo sam najveći deo svog vremena. Tako da mi se činilo veoma zanimljivim da posvetim ovaj album svom naselju.

NN: Vaš bend je bogatiji za dva nova mlada člana. Kakve su bile njihove reakcije na ovaj novi materijal?

STEFANOVSKI: Imam novu ritam sekciju, sad bubnjeve svira moj sin Jan Stefanovski, a basista je jedan mladi genijalac Ivan Kukić, koji ima 23 godine i svira baš fenomenalno. Svira šestožičani bas i mislim da mu nema ravnog u regionu, tako sam se okružio mladom energijom, a sa druge strane na albumu mi gostuje veliki broj klavijaturista. Samo neki od njih su Tihomir Popa Stanović, Matija Dedić, Vasil Hadžimanov, Kiril Džajkovski, trubu mi svira Teodosis Spasov, a prateće vokale je pevala Adrijana Janevska. Na ovom albumu ima vrlo malo veštačkih zvukova, radili smo prave bubnjeve, prave gitare, imamo vrlo malo studijske kozmetike. Sve su živi instrumenti i sve je to jedna organska energija.

NN: Svjedoci smo činjenice da trenutno planetom vlada pandemija virusa korona. Kako je ona uticala na Vas i da li ste imali posla u ovom periodu?

STEFANOVSKI: Ja sam ceo život navikao, ako nemam posla, da ga sam izmislim. Tako je bilo i za vreme lockdownova i karantina. Nismo imali posla i jedno šest-sedam meseci nisam uopšte svirao, ali sam tokom leta imao tu sreću da odsviram nekih dvadesetak koncerata, naravno, uz sve mere i restrikcije koje su danas aktuelne. Inače, sve vreme tih lockdownova snimao sam ovaj album. Vrlo sam zadovoljan rezultatima, ovakav album nisam imao 30 godina. Mislim da sadržaj odiše sa toliko koncentrirane energije i nisam ovakvu energiju imao od albuma "Kao kakao".