"Nezavisne" na Nemrutu - planini najljepših svitanja i sutona

06.07.2019 16:22

Kažu da se svaki čovjek rađa slobodan, čujemo od drugih da smo rođenjem predodređeni za nešto, imamo svrhu postojanja i nismo došli na ovaj svijet slučajno, a od trećih da je ovaj život usputna stanica... Prava sloboda je na onoj strani.

Djelić te slobode, rasterećenih misli i nečeg uzvišenog udahnula sam punim plućima na 2.150 metara nadmorske visine gledajući najljepši zalazak sunca sa vrha planine Nemrut, okružena masivnim kamenim skulpturama bogova, kraljeva i drugih bića.

U trenutku kada zakoračite na planinu Nemrut ugledaćete masivne skulpture bogova, kraljeva i stvorenja, koje nepomično stoje i čuvaju planinsko okruženje u ovom dijelu Turske.

Ovaj prirodni biser, udaljen 40 kilometara sjeverno od grada Katha, najpoznatiji je po brojnim arheološkim nalazištima i najljepšem svitanju i sutonu, a godišnje planinu posjete hiljade turista.

Nalazi se na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, a na vrhu planine su i ostaci kraljevske grobnice Antiohija.

Tokom 1. vijeka p.n.e. kralj Antiohije je vladao malim kraljevstvom Komagenom, koje je danas poznato kao turska provincija Adijaman. Kad je umro, približno 34. godine p.n.e., sahranjen je ispod kolosalnih kamenih humki na vrhu planine Nemrut, koja gleda na gornji tok rijeke Eufrat.

Prema zapisima koje je ostavio prije nego što je umro, Antiohije je želio da bude sahranjen na visokom, svetom i izolovanom mjestu. Uspio je da izgradi svoj panteon na ovom vrhu i da bude sahranjen među bogovima, no i danas se ne zna kako su skulpture prenesene na ovo uzvišenje.

Kralj je izabrao planinu Nemrut jer je želio da njegov kompleks statua bude bliži bogovima, nadajući se da će i on da bude upamćen kao kralj koji je iza sebe ostavio tako veličanstveno religiozno svetilište.

Grob Antiohija još nije pronađen, ali se pretpostavlja da se nalazi ispod vrha koji je zatrpan sitnim kamenjem.

Prema riječima tamošnjeg vodiča Mehmeta, dva puta su pokušali da dođu do grobnice, međutim svaki pokušaj bi završio tako što bi kamenje počelo da se urušava i uvlači ljude i mašine u sebe.

Jedino što može da se zaključi iz ovoga jeste da se priroda i dalje ne da. Među skulpturama se nalaze i prikazi samog kralja, a na ovom mjestu se mogu vidjeti i ostaci skulptura grčkog boga Zevsa, zoroastrijskog Ahura Mazde i boginje Komagene.

Statue su visoke po osam i devet metara, od kojih je nekoliko statua životinja i mnogo statua koje su predstavljale jermenska, iranska i grčka božanstva, kao i značajne istorijske ličnosti. Ispod svake statue bilo je uklesano ime onoga koga predstavlja, a same statue bile su u sjedećem položaju.

Sve skulpture, koje su inače od krečnjaka, leže pod snijegom šest mjeseci godišnje, zbog čega dodatno propadaju, te su im trenutno glave položene ispred statua tijela kako bi se spriječilo njihovo odlamanje.

Mjesto se sastoji od dvije terase na istoku i zapadu koje su okružene kolosalnim statuama grčkih i persijskih bogova, uključujući Apolona i Zevsa.

Na zapadnoj terasi nalazi se velika ploča sa lavom i na njoj je prikazan raspored zvijezda i planeta Jupiter, Merkur i Mars na dan 7. jul 62. godine prije nove ere. Pretpostavlja se da je upravo na ovaj dan počela izgradnja monumentalnog spomenika. Istočni dio je dobro očuvan. Sastoji se od slojeva kamena i ostataka zida koji vode do podnožja planine i smatra se da je ovaj dio služio za održavanje vjerskih svečanosti. Prema riječima vodiča, na ovim terasama su tadašnji narodi vršili obrede za vrijeme izlaska i zalaska sunca. Izlazak sunca nisam dočekala, ali zalazak je bio nešto toliko nestvarno te neprevodivo u riječi.

Prije nego što sam posjetila ovo magično mjesto u organizaciji turske ambasade u Bosni i Hercegovini, lično sam se uvijek pitala gdje žive bogovi? Grci bi rekli na Olimpu, djeca na nebu, a neki da je Bog svuda oko nas. Vidjela sam Olimp, ali ne i Zevsa kako pije pelin. No, čekajući magični zalazak sunca okružena grandioznim statuama na zapadnom i istočnom balkonu planine zamislila sam da su tu. Tu sam satkala svoja vjerovanja i tu zamišljam da moje misli idu kada zažmirim i zamislim želju.

 

(nezavisne.com)