Dokumentarac novinara Branimira Zekića analizira sudski proces u kojemu je bivši splitski policajac Mirko Graorac 2000. godine u Splitu osuđen na petnaest godina zatvora zbog ratnih zločina, jer je, prema nalazu suda, bio čuvar u srpskom logoru Manjača 1992. godine i ondje zlostavljao zarobljenike. Kaznu je odslužio.

Zekićev dokumentarac tvrdi suprotno - da je Graorac osuđen nevin. Tvrdnje iz filma potkrjepljuju i bivši zarobljenici logora Manjača, poput Faruka Buljubašića.

"Tu osobu mi nismo viđali na Manjači. Da vidim stražare, sve bih ih poznao", izjavio je Buljubašić.

Mirko Graorac je iz sela Bajinci u BiH, uz Savu, blizu granice sa Hrvatskom. Prema onome što sam tvrdi, a i mještani iz Bajinaca, 1992. godine njegovi su roditelji u tom selu oboljeli, pa su ga pozvali da iz Splita dođe brinuti o njima. Došao je, a u sljedećih godinu dana oboje su umrli. No Graorac se zbog rata nije mogao vratiti u Split. Njegove komšije i prijatelji Drago Rakić i Milorad Tubić svjedoče kako je za vrijeme boravka u Bajincima demonstrativno odbijao ići u vojsku, jer je žudio za povratkom porodici u Split.

"Uvijek je plakao za suprugom i kćerkom. ‘Da mi je samo od stana do Rive’, govorio je", tvrdi Tubić.

Preko Mađarske se 1995. godine uspio vratiti. Uhapšen je u Splitu 29. aprila 1995. godine. U policiji su ga pretukli, a u filmu svjedoči da je to činio Vlado Ugrin, čovjek koji je na suđenju protiv njega svjedočio.

"Danas, 2020. godine, nemam nikakve sumnje: Mirko Graorac osuđen je kao nevin čovjek. U početku sam imao sumnju u te njegove tvrdnje, ali danas nemam. Uvjeren sam da je istina sve što je govorio, a neistina ono što su pričali razni svjedoci", izjavio je Zoran Pusić u dokumentarnom filmu o Mirku Graorcu, koji želi da sudski postupak bude poništen, jer tvrdi da je osuđen nevin.