Djevojčice koje ne dodiruju tlo i kojima se i kralj klanja

08.06.2019 15:23

Kumari (potiče od sanskritske riječi Kaumarya, što znači princeza) ili žive boginje su djevojčice koje još nisu ušle u pubertet, a smatraju se zemaljskom manifestacijom božanske ženske energije, inkarnacijom boginje Taledžu.

Prema legendi, boginja Taledžu je davala savjete nepalskom kralju kako da vlada zemljom. Kada je osjetila da on prema njoj gaji nečista osjećanja, nestala je s lica zemlje. Kralj je bio očajan zbog tog gubitka, sve dok mu se boginja nije ukazala u snu i rekla da će se vratiti u svijet ljudi u bezgrešnom tijelu djevojčice iz kaste zlatara - kao kraljevska kumari.

Danas kumari boginje krunišu kralja i primaju ga u svojim odajama da ga blagoslove. Stoga je velika čast imati dijete koje će biti izabrano da bude kraljevska kumari.

Način izbora je donekle poznat, mada legende Nepala govore da je stvarna procedura izbora mnogo komplikovanija od zvanične.

Zainteresovani roditelji moraju da predaju djevojčicu odboru sveštenika i kraljevskom astrologu, koji će detaljno da prouči njen horoskop da bi bio siguran da se ne sukobljava s kraljevim.

Djevojčica mora da zadovolji veoma stroge kriterijume - 32 atributa savršenstva. Tu spada pripadnost zlatarskoj kasti, obavezna crna kosa, crne oči, savršeno dobro zdravlje i ličnost koja odiše smirenošću i neustrašivošću. Naročita pažnja se poklanja izgedu vrata i ljepoti tena, očiju i zuba.

Kada zadovolji ove kriterijume, legenda kaže da djevojčicu zatvaraju u mračnu prostoriju tokom cijele noći, gdje među maskama, zastrašujućim kreaturama i neprijatnim zvucima treba da pokaže smirenost duha i hrabrost. Na kraju, potencijalnu kumari čeka posljednji test, kada među nekoliko odora treba da prepozna onu koju je nosila njena prethodnica. Ukoliko i taj zadatak obavi uspješno, smatra se da je boginja progovorila kroz nju.

Tada je odvajaju od porodice, uz dopuštenje da porodica živi u blizini i redovno je posjećuje. Kumari od tog trenutka ne smije da dotakne tlo nogama niti da izgubi ni kap krvi. U javnosti se pojavljuje najmanje 13 puta godišnje, a tokom svetkovina Inda Jatre se vozi u otvorenoj kočiji ili je nose u kraljevskoj nosiljci kroz grad, dok je narod dočekuje s oduševljenjem. Blagoslov kumari devi lokalnom narodu mnogo znači i smatra se znakom dobre sreće u budućnosti. Tokom posjete Katmanduu, turisti često u organizovanim posjetama svraćaju u dvorište palate Durbar Marga u nadi da će se ona pojaviti na prozoru i pogledati ih. To se ponekad i desi, na opšte oduševljenje onih koji su se tu zatekli, jer se vjeruje da je sresti kumari velika sreća.

I svih narednih godina cijela nacija se prema djevojčici odnosi kao prema živom božanstvu. Međutim, emocionalno i fizički, niko ne može da je pripremi za šok koji će doživjeti kad se sve to završi. Jer, kad se približi adolescenciji i dobije menstruaciju, njenoj vladavini dolazi kraj, pošto se vjeruje da će pubertet da je oskrnavi i uprlja. Kad se to dogodi, sveštenici je šalju kući - boginja pada na zemlju, bez pravog obrazovanja i potrebnih društvenih vještina.

Iako žive u nevjerovatnom luksuzu i blagostanju, mnogi smatraju da je život koji kumari živi nehuman i štetan za dijete, od kojeg se očekuje da se nakon godina provedenih u statusu božanstva vrati u realni svijet.

Do prije nekoliko godina kumari nije išla u školu, a njeno druženje s običnim svijetom, uključujući i članove njene porodice, bilo je ograničeno na tri sata dnevno. Danas, nakon pritužbi boraca za prava djeteta i intervencije Vrhovnog suda Nepala, koji je položaj djeteta boginje vidio kao svojevrsno izrabljivanje djece, kumari svakodnevno ima nastavu s posebno odabranim učiteljima koji dolaze u palatu. Slobodu kretanja ni poslije intervencije Suda nije dobila. Ljudi koji se brinu o njoj kažu da primaju naredbe samo s neba, a ne od Vrhovnog suda, tako da djevojčici koja ima status kumari i dalje nije dozvoljeno da se samostalno kreće.

Ovaj nepokolebljiv stav predstavlja i realan problem u procesu resocijalizacije devojčica nakon isteka mandata. U trenutku izbora kumari često nema više od tri-četiri godine. Kada napuste palatu, uglavom nakon 12. godine, ove djevojčice moraju ponovo da nauče da hodaju, što je nekad veći problem nego samo uklapanje u stvarni svijet. Nekadašnje kumari su i dalje veoma cijenjene u svom okruženju, ali postoji vjerovanje da ne treba da se udaju. Ovo pravilo se danas često krši i mnoge od njih imaju svoje porodice, jer faktička zabrana ne postoji, već se jednostavno smatra da žena koja je dobar dio života provela u statusu božanstva ne može biti stub porodice u tradicionalnom smislu.

Jedna od najpoznatijih nekadašnjih devojčica boginja je i Rašmila Šakija, danas IT stručnjak s master diplomom iz oblasti bankarskog softvera u Katmanduu. Ona je 2005. godne objavila knjigu "Od boginje do smrtnice", u kojoj je opisala svoje sjećanje na nestvarno djetinjstvo. Iako u knjizi navodi da nije bilo lako provoditi dane u samoći, okružena brdima igračaka, ali bez prijatelja svog uzrasta, Rašmila vjeruje da je tradicija kumari lijepa, koliko i značajna za očuvanje kulture Nepala. Na pitanja kako je danas vesela, nasmijana žena kao dijete uspijevala da sačuva obaveznu smirenost u ponašanju, Rašmila je odgovorila:

"Onoga časa kad bi mi stavili naga ogrlicu, osjećala sam se kao da sam u drugom svijetu."

 

(nezavisne.com)