Kad pričate sami sa sobom - znak ludila ili genijalnosti

25.02.2017 06:02

Svi smo se našli u situaciji da razgovaramo sami sa sobom, samo što neki to rade dosta češće i više, i to ne samo u privatnosti svog doma, već i dok kupuju ili hodaju ulicom. Razmišljanje naglas pomaže nam da materijalizujemo ono o čemu razmišljamo. Takođe pomaže da nađemo smisao u bujici misli. Sve je to divno, ali znamo i za jedan "mali" problem. Kad razgovaramo naglas sami sa sobom djeluje kao da smo ludi, zar ne?

Međutim, ispostavilo se da je to pogrešno... Pričanje sa samim sobom znak je genijalnosti.

Ipak, treba imati na umu da se to pričanje razlikuje od svađanja sa samim sobom, vikanja ili pričanja sa nekim trećim.

Mozak radi efikasnije

U jednom su eksperimentu psiholozi 20 ispitanika poslali u supermarket. Trebalo je da otkriju određeni predmet, prvi put u tišini, a drugi put su mogli ponavljati ime artikla. Rezultati su pokazali da su ljudi lakše pronalazili artikl kad su govorili sami sa sobom. Naime, glasno govorenje poboljšava pamćenje. Ipak, psiholozi su istaknuli da ova metoda pomaže samo ako se radi o predmetima koji su nam poznati odranije. Na primjer, odranije znate da je banana žuta i specifičnog oblika, pa se ponavljanjem njenog naziva aktiviraju vizuelna svojstva u mozgu. Međutim, ukoliko ponavljate nešto što ne možete vizuelizirati, zapravo ćete postići kontraefekat, odnosno samo ćete se usporiti i zbuniti.

Stimuliše vaše pamćenje

Kad razgovarate sami sa sobom, vaš mehanizam se aktivira.

Lakše pamtite jer možete vizuelizirati tu riječ i zatim djelovati u skladu s tim.

Pomaže da ostanete fokusirani

Kad razgovarate naglas, ostajete fokusirani na svoj zadatak, a to vam pomaže da prepoznate te stvari odmah. Naravno, to pomaže samo ako znate kako izgleda predmet koji tražite.

Na primjer, banana je žute boje i znate kako izgleda. Dakle, kad izgovarate - banana, vaš mozak odmah stvara sliku u vašem umu. Ali, ako ne znate kako banana izgleda, učinak izostaje.

Pomaže da raščistite svoje misli

Svako od nas ima različite vrste misli. Većina ima smisla, a ostatak ne. Pretpostavimo da ste bijesni na nekoga i da osjećate kako biste mogli ubiti tu osobu. Zbog ovakve stvari nećete odmah otrčati svom terapeutu, zar ne?

Ne, zaključaćete se u sobu i razgovarati sa sobom. Na taj način ćete se riješiti ljutnje i postepeno ćete se smiriti. To je glupa misao koju ne možete dijeliti s nekom drugom osobom.

Psiholog Linda Sapadin: razgovor sa samim sobom vam pomaže da raščistite svoje misli, da shvatite šta je važno i učvrstite odluke o kojima razmišljate.

Negativni razgovori

Problem kod razgovora sa samim sobom je što se uvijek čini istinitim. Čak i ako su vaše misli temeljene na nečemu neistinitom, pretpostavljate kako je vaš način percepcije činjenica tačan i kako imate tačne stavove o nekoj situaciji.

Razgovor sa sobom zna biti dosta negativan i optuživački, a ipak često potpuno pogrešan. Ako prolazite kroz depresivnu fazu, vjerovatno ćete sve stvari interpretirati negativno, pa je posebno u takvim situacijama važno pratiti šta govorimo sami sebi i uhvatiti se u koštac s negativnim aspektima razmišljanja.

Postoje četiri osnovna tipa izazovnih pitanja koja sebi treba da postavite svaki put kada primijetite da negativno razgovarate sami sa sobom.

1- Provjera realnosti

*Koji su objektivni dokazi za i protiv mojih misli?

*Jesu li moje misli činjenične ili se radi o ličnoj interpretaciji?

*Jesam li prebrzo donio negativne zaključke?

*Kako mogu saznati koje su moje misli stvarno tačne?

2- Traženje alternativnih interpretacija

*Postoji li drugo alternativno objašnjenje za situaciju?

*Šta još bi to moglo značiti?

*Da sam potpuno pozitivan, na koji način bih mogao razmotriti situaciju?

*Šta bi moj izrazito pozitivan prijatelj ili kolega rekao na tu situaciju?

3- Staviti u perspektivu