Drugostepena presuda izrečena je nakon što je razmotrena žalba na prvostepenu, kojom ga je 2017. godine Haški tribunal osudio na kaznu doživotnog zatvora za ratne zločine u BiH od 1991. do 1995. godine.

Povodom Mladićeve žalbe da je sud u prvostepenoj presudi načinio više grešaka kada je zaključio da je udruženi zločinački poduhvat postojao, zaključeno je da Mladić nije pokazao da je prvostepeno Vijeće pogriješilo, uz suprotno mišljenje sudije Nijambe.

Dodali su da prvostepeno Vijeće nije pogriješilo ni prilikom ocjenjivanja dokaza za koje on tvrdi da su oslobađajući.

Povodom žalbe Mladića zbog prava na pravično suđenje, predsjedavajuća Žalbenog veća je rekla da je veće, uz suprotno mišljenje jednog sudije, odbilo osnove žalbe.

Kada je riječ o udruženom zločinačkom poduhvatu u vezi sa Sarajevom i kapmanjom snajperskog delovanja i granatiranja. Pretresno vijeće je utvrdio, uz suprotno mišljenje sudije Nijambe, da je Mladić dijelio namjeru da radi na postizanju zajedničkog cilja u vezi sa Sarajevom i da je tome doprineo.

Povodom osporavanja nekih aspekata presude, Žalbeno vijeće je konstatovalo da Mladić nije pokazao da je pretresno vijeće pogriješilo.

Zaključeno je i da su genocid, istrebljenje i ubistvo postali dodatna sredstva sa ostvarenje UZP u vezi sa Srebrenicom. Presuđeno je da je Mladić dijelio namjeru da se ostvari zajendički cilj u vezi UZP.

Žalbeno vijeće uz suprotno mišljenje sudije Nijambe, smatra da je neuvjerljivo da je Mladić djelovao da se civili premjeste iz humanitarnih razloga.

General Mladić pojavio se na izricanju konačne presude.

General je uhapšen u Srbiji i izručen Hagu 2011. godine. Od tada je u Haškom pritvoru i lošeg je zdravstvenog stanja.