Scenario je ispisan po istinitoj priči o sudbini desetina hiljada djece s područja Kozare koja su tokom Drugog svjetskog rata odvedena u logore smrti - jedine dječje logore u Evropi, smještene u fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Centralna nit filma je sudbina troje djece, sestre Rade i njene braće Mićka i malenog Gojka, koji su ljeta 1942. godine sa majkom Smiljanom bježali od fašista dubičkom cestom. Majka i njena djeca, gladni i žedni, su bježeći zajedno sa stotinama izgnanika završili u sabirnom centru broj 3, logoru Stara Gradiška. Ovaj scenario čija se radnja proteže sve do 1945. godine, prije tri i po decenije Diklić je ustupio Zafranoviću, ali do realizacije filma u nizu nepovoljnih okolnosti tada nije došlo.

"Ukratko, da vam samo kažem da smo Arsen Diklić i ja to radili osamdesetih godina, negdje pri kraju, i da smo pokušali to isfinansirati, međutim došlo je do rata i to se raspalo. Ja sam emigrirao u Pariz, pa onda u Beč, iza Beča u Prag, gdje sam studirao. Tamo sam završio svoj film 'Testament' o ustašama i onda sam dobio igrani film i ostao sam u Češkoj. Kad se sve skupa demokratiziralo, počeo sam da živim na relaciji Zagreb - Prag. Više u Pragu, manje u Zagrebu", riječi su kojima je Zafranović započeo svoje obraćanje prisutnima. On je istakao da je film "Djeca Kozare" njemu nužan, zato što se puno godina bavi ovom temom.

"Ja sam išao u Jasenovac, u spomen-područje, krajem sedamdesetih godina - možda prekasno, možda u pravo vrijeme. To što sam tamo doživio bilo je jednostavno toliko šokantno da sam odlučio da sve svoje iskustvo i talenat usmjerim prema analizi tog zla, jer mi jednostavno nije bilo jasno da su to zlo radili ljudi iz moje okoline. Ta količina zla i način na koji je to izvedeno, pojedinačno i masovno, jednostavno nije moglo ostati, bar kad sam ja u pitanju, bez ekranizacije", dodao je Zafranović, podsjećajući da je tim povodom snimio dokumentarac "Krv i pepeo Jasenovca". Taj film, prema njegovim riječima, nije naišao na razumijevanje ni jedne ni druge strane.

"Mislim na Hrvatsku i Srbiju. Srbi nisu bili zadovoljni jer su tražili da stavim milion žrtava na kraju filma, međutim ja do tog broja nisam došao. Taj broj, po mom mišljenju, nikada nije bio bitan. S druge strane, to je za Hrvatsku tabu tema i Hrvati ga nikada nisu htjeli. Međutim, film je jedan čudesni organizam. On nađe svoj put i došao je nekim čudnim putem na festival u Beograd, tamo je dobio Gran pri i bio je kandidat za 'Oscara' u dokumentarnom filmu dužem od 30 minuta. Ipak, tadašnji ministar vanjskih poslova iz Hrvatske Josip Vrhovec je naredio da se film vrati i on je skinut s nominacije za 'Oscara'", navodi Zafranović.

Ovo vam samo pričam, dodao je, da vam kažem šta nas čeka sada.

"To je bilo drugo vrijeme, možda pogodnije nego ovo, a možda je i ovo vrijeme pogodnije, to još ne znamo. Međutim, na prvim koracima smo osjetili da postoji otpor da se ta istina na umjetničko, ja volim nazvati, renesansni način obradi za čitav svijet, da ta istina ostane. Moj cilj je da napravimo film na temeljima istinitih, mračnih stvari koje su se tamo dešavale, tih godina u NDH i da ih uputimo ne samo gledaocima s kojima živimo danas, nego i za budućnost. To je jako važno. To znači da će i forma filma biti potpuno nova, biće upućena prema estetici budućnosti", kaže Zafranović, pojašnjavajući da ta estetika budućnosti nije uveličavanje onoga što radi, nego da je on jednostavno na tom tragu te da osjeća strahovitu potrebu i pomoć unutar Republike Srpske. Gro filma, pojasnio je, snimaće se u Republici Srpskoj i okolini, te je planiran angažman čitavog niza ljudi.

Miroslav Mogorović, jedan od producenata filma, kazao je da mu se Lordan Zafranović 2018. godine obratio s idejom o realizaciji ovog filma te da je scenario Arsena Diklića jedan od najboljih koje je pročitao.

"Umetnički je to ispričana priča o strašnom zločinu kroz prizmu jedne male porodice. Mikrouniverzum likova se reflektuje na nešto što je veće i šire. Mi smo produkciono krenuli u tu epopeju i siguran sam da ćemo biti u kapacitetu da to realizujemo. Nismo odustajali i kad nismo nailazili na razumevanje nekih komisija. Komisije imaju svoj posao, a mi svoj. Naša misija jeste da snimimo ovaj film i RS je definitivno prostor gde se najveći deo radnje filma dešava, a definitivno jeste jedan i od prirodnih partnera za realizaciju ovog projekta", ispričao je Mogorović.

Nakon obraćanja Zafranovića i Mogorovića uslijedila su pitanja i komentari novinara... Pitanje o istinitosti optužbi scenaristkinje Biljane Srbljanović da je film "Dara iz Jasenovca" u neku ruku plagijat Diklićevog scenarija, Mogorović je tek kratko prokomentarisao da su tu da se bave svojim, a ne drugim filmovima. Ipak, negirana je spekulacija koja je posljednjih dana kružila medijima da će Zafranović zbog plagijata tužiti autore "Dare iz Jasenovca".

Negativni komentari odnosili su se na Zafranovićevu rečenicu da mu broj žrtava u "Jasenovcu" nije bitan, na šta je on u prvom navratu izbjegao odgovor, da bi u drugom kratko odgovorio da je ovo igrani film i da se neće baviti ideologijama, poentirajući da su "Djeca Kozare" za njega svetinja i nešto više od samog filma.

Na kraju događaja prisutnima se iz publike obratio reditelj Igor Tešić, poželivši Zafranoviću dobrodošlicu u Republiku Srpsku, istakavši da je tema djece Kozare iz Drugog svjetskog rata i logora "Jasenovac" za ovdašnje ljude posebno osjetljiva jer malo koja porodica u svom stablu nema žrtve NDH.

Nakon događaja u Kulturnom centru Banski dvor, reditelja Lordana Zafranovića u svom kabinetu primio je i Milorad Dodik, predsjedavajući i srpski član Predsjedništva BiH.

(nezavisne.com)