Dr Sanja Sibinčić: Liječenje neplodnosti u korak sa svijetom

19.05.2018 08:07

 

"MedicoS", specijalizovana ginekološka ambulanta za liječenje neplodnosti, zahvaljujući partnerstvu sa grupacijom "Pronatal" iz Češke, jednom od najuglednijih klinika na polju vantjelesne oplodnje, ponudiće potpuno nove procedure koje ranije nisu postojale u BiH. Ovim partnerstvom, prema riječima Sanje Sibinčić, osnivača i direktora klinike "MedicoS", postali su lideri ne samo u BiH, već će nivo liječenja podići na nivo koji imaju zdravstvene ustanove u razvijenim zemljama.

Pacijentima će koristiti informacija da se klinika "MedicoS" nalazi na novoj lokaciji u banjalučkoj Ulici Jovana Dučića, u savremeno opremljenim prostorijama.

NN: Šta partnerstvo s "Pronatal grupacijom" znači za Vaš dalji rad i da li će se primjenjivati neke nove procedure koje se do sada nisu primjenjivale?

SIBINČIĆ: Ovo partnerstvo će značajno unaprijediti naš dalji rad i odnos prema pacijentima. "Pronatal grupacija" broji sedam IVF centara i mi smo njihov prvi centar van granica EU. U okviru grupacije rade se mnoge procedure koje ranije nismo imali na našim prostorima, tako da ćemo imati otvoreni link prema novim procedurama i mogućnostima za koje smo mislili da ovdje nećemo moći oformiti. Ovo će zasigurno pacijentima pružiti jedan novi način liječenja, a nama omogućiti da poboljšamo znanje. Novi centar je puno veći i adekvatniji te će poboljšati uslove kako osoblju, tako i našim pacijentima.

NN: "MedicoS" je jedna od najuspješnijih zdravstvenih ustanova u BiH i neprestano ulaže u razvoj usluga. Šta se sve promijenilo u odnosu na početak?

SIBINČIĆ: "MedicoS" postoji više od 15 godina i u tom periodu desile su se mnoge promjene. Mi smo krenuli iz jednog prostora od 36 kvadrata radeći najosnovnije procedure, ali s velikim entuzijazmom i željom da se razvijemo i omogućimo pacijentima najsavremenije metode liječenja. Mi smo postepeno rasli kao i broj naših pacijenata, te smo danas jedan savremen, moderan centar koji je u saradnji s našim stranim partnerima u prilici da ponudi jedan potpuno drugačiji vid zdravstvene zaštite. Ovim partnerstvom postali smo lideri ne samo u BiH, već ćemo podići nivo liječenja na nivo koji zdravstvene ustanove imaju u razvijenim evropskim zemljama.

NN: Raspolažete li podacima koliko se parova bori sa sterilitetom i da li nam je svijest po pitanju vantjelesne oplodnje razvijenija u odnosu na raniji period?

SIBINČIĆ: Godišnje se između 700 i 800 parova prijavi za VTO, međutim sigurno je mnogo veći broj pacijenata koji imaju problem sa sterilitetom, ali tačan broj za RS još nemamo. Što se tiče stereotipa koji su vladali prije 15 godina, danas je značajan pomak, a tome su najviše doprinijeli mediji. Kada smo prvi put izašli u javnost, ljudi su nam postavljali veoma neuobičajena pitanja. Na sreću, to smo danas prevazišli iako još postoji mnogo neznanja i moramo još raditi na edukaciji.

Većinom se žene plaše hormonske terapije i pitaju da li ona ima negativan efekat na zdravlje. Nije tačno da je veći procenat karcinoma kod tih žena u odnosu na one koje nisu bile na hormonskoj terapiji jer su pod stalnom kontrolom ljekara. Ona je ista kao prirodna trudnoća, jer ako trudnica ima neki problem, vjerovatno bi ga imala i da je prirodno ostala trudna. Čak trudnoće iz VTO pokazuju manji broj komplikacija jer su više pod kontrolom i brzo se saniraju problemi. Takođe nas pitaju da li ta djeca kasnije obolijevaju od nekih bolesti, što svakako nije tačno, jer djeca koju dobijemo iz ovih postupaka nemaju veći procenat oboljenja. Čak postoje metode koje mogu smanjiti i onemogućiti razvoj nekih oboljenja. Recimo, ukoliko majka ima neko genetsko oboljenje, preimplantaciona dijagnostika, u kojoj su najuspješniji upravo u "Pronatalu", može eliminisati embrione koji će da nose gen za to oboljenje. Tim postupkom odstranjujemo loše i vraćamo samo embrione koji su zdravi nosioci. Dakle, ove procedure mogu imati i terapijski efekat.

NN: Kolika je podrška institucija RS da parovima omoguće da se ostvare kao roditelji i ima li nekih promjena kada su u pitanju zakonske regulative?

SIBINČIĆ: Mi smo mala zemlja, ali institucije pokazuju zaista veliko razumijevanje za ovaj postupak. U odnosu na FBiH mi smo u značajnoj prednosti jer naši pacijenti već deset godina mogu da rade procedure na račun Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO RS), a posljednjih šest godina Fond pokriva dvije procedure. Takođe su se i opštine uključile, pa neke doniraju određen broj sredstava i tako pomažu pacijentima da lakše završe ove procedure. Ono što nas raduje je to što je na otvaranju našeg centra Milorad Dodik, predsjednik RS, obećao i treću proceduru, i to je veoma dobra vijest. Sam zakon o VTO je u izradi, a mi sada radimo po pravilniku koji uređuje ovu oblast.

NN: Kolike su šanse da već od prve procedure uspije VTO?

SIBINČIĆ: Iz prve procedure 35 odsto parova ostvari trudnoću. Treća procedura podrazumijeva jednu trećinu pacijenata. Olakšavajuća okolnost je da oni u prvu proceduru ulaze sa mnogo manje stresa jer znaju da ih čekaju još dvije procedure. Idealno bi bilo da parovi idu koliko god je potrebno puta, kao što je to u nekim drugim zemljama, ali za nas je i ovo veliki iskorak.

NN: Da li ponovljene procedure mogu ostaviti posljedice po zdravlje majke?

SIBINČIĆ: Idealno bi bilo da se to završi iz prvog puta i fizički i psihološki. Ti parovi su pod kontrolom i ukoliko se vidi da će to ostaviti neki trag na njihovo zdravlje ili da oni to teško podnose, prelazi se na neke druge metode da bi žene što lakše prošle tu proceduru. Sa psihološkog aspekta veoma je teško ženama koje imaju problem sa sterilitetom, i kada postupak dugo traje. To ostavlja trag na njenu psihu i zato imamo psihologa koji radi s pacijentima da bi sa što manje stresa prošle kroz proceduru, a u svemu im dosta pomažu i muževi, koji ih prate tokom procesa.

NN: Koliko je beba rođeno putem VTO i kolika je vjerovatnoća da roditelji koji su dugo čekali na potomstvo, nakon toga dobiju blizance ili trojke?

SIBINČIĆ: Mi smo 30. oktobra prošle godine imali našu 1000. bebu, a od tada smo imali još 94 pacijentkinje, tako da imamo više od 1.000 beba i veoma smo ponosni na tu činjenicu. Toliko malih bića unijelo je radost u porodice i srećni smo što smo doprinijeli povećanju broja stanovnika u RS. Visok je procenat multiple trudnoća jer prilikom embriotransfera vraćamo veći broj embriona. Uobičajeno je da vraćamo dva ili tri kada pacijent to želi. Od početka 2018. godine uveli smo novu proceduru zamrzavanja embriona na račun FZO RS i pacijenti ne moraju prolaziti cijelu proceduru, već samo imaju embriotransfer i to je mnogo lakše za pacijente, ali i isplativije. Jako volim blizance, a trojke su mi posebno drage iako su to veoma rizične trudnoće, ali tri bebe su na kraju vrijedna nagrada za sve što žena prođe.

NN: Koju biste poruku poslali roditeljima, kada je pravo vrijeme za VTO ?

SIBINČIĆ: Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, ukoliko par u roku od godinu dana ne ostvari trudnoću uz redovne seksualne odnose, onda je potrebno da se obrate ljekaru kako bi se ustanovio problem. U 80 odsto slučajeva oni u tom periodu ostvare trudnoću. Tih 20 odsto imaju neki problem koji može biti manji i riješiti se uz terapije, ali je moguće i da to iziskuje VTO. Preporuka je da se ne gubi vrijeme kako bi se reproduktivni potencijal bolje očuvao.

Vjera nadvladala godine

NN: Koja je starosna granica do koje bi žena trebalo da razmisli o VTO i koliko godina je imala Vaša najstarija pacijentkinja koja se porodila?

SIBINČIĆ: Do 35 godina reproduktivni potencijal je u usponu, a poslije 35 on već počinje da opada. Sa 38 godina žene imaju manju šansu da zatrudne, a i ako zatrudne, imaju veću šansu za spontani pobačaj. Već sa 42 godine ulazimo u jedan neizvjestan ishod, tako da bi u što mlađim godinama žene trebalo da se obrate ginekologu jer godine su značajan faktor. Ipak, moja najstarija pacijentkinja rodila je djevojčicu u 47. godini nakon šest postupaka. Mnogo je vjerovala i bila uporna, a ta njena želja nadvladala je godine i ona je uspješno iznijela trudnoću.

 

Izvor: nezavisne.com